Stavovi izneseni u kolumni nisu nužno i stavovi portala Bjelovar.live
Ponekad se baš lijepo potrefi da se upravo u mjesecu lipnju, kada obilježavamo godišnjicu prvog tiska knjige Pohvala ludosti (06/1511.g) Desideriusa Erasmusa iz Rotterdama, dogodi i neki prigodni festival ludorija, da približi ovo veliko djelo velikog autora i onima koji nisu čitali knjigu, ali i da pokaže i dokaže kako ludost ni nakon uglatih 513 godina nije nimalo izgubila ni na svježini ni na isplativosti. Jer, što zapravo radi Erazmova Ludost? Ludost, vanbračna kćer boga Pluta ili Ploutusa (resor bogatstvo) i nimfe Neote, rođena na Sretnim otocima na kojima sve uspijeva bez oranja i sijanja, a othranjena na prsima dvije izuzetno ugodne nimfe zadužene, jedna za pijančenje, druga za promicanje blagodati neznanja, uz svoje vjerne pratiteljice Philautiu (Samoljublje), Kolakiu (Laskanje), Lethe (Zaboravnost), Misoponiu (Lijenost), Hedone (Zadovoljstvo), Anoiu (Demenciju), Tryphe (Razuzdanost), te uz dva boga, Komosa (resor neumjerenost) i Negretos Hypnosa (resor teški san), radi upravo ono što svaka ludost u takvom društvu i radi – beskrajno i besramno hvali samu sebe, tvrdeći da bi život bez nje bio drek na šibici i da na svijetu ne postoji ništa veselo i sretno što svoje postojanje ne duguje upravo njoj, Ludosti. Na netom završenim lipanjskim izborima za Europski parlament sve su bitne misli ove knjige relativno korektno prezentirane, ali zbog nedovoljno osmišljenih pa posljedično i naivnih intervencija u originalni tekst, krajnji rezultat je bio poprilično otužan. Osnovni problem je izgleda u tome što glumci tog našeg političkog teatra u gostima nemaju teatar u kostima, pa sve to na kraju nije ni izgledalo toliko ludo, koliko glupo. Publika je, nakon odgledanih nekoliko, za javnost otvorenih proba, rekla svoje – da hoće i da zaslužuje bolje, pa je ignorirala predstavu i okrenula palac dolje. Jednostavno nisu došli. 2.772.139 (dvamilijunasedamstosedamdesetdvijetisućestotridesetdevet) birača NIJE došlo na predstavu! Sunce ti žarko! Pa to je 78,65% ukupnog biračkog tijela! Premijer kaže da ako imaš 75% nečega čemu stremiš, da je to veliki uspjeh, pa kako onda nazvati kada nemaš 78,65% nečega čemu stremiš? Još veći neuspjeh? Mo’š si mislit’. Ništa, ali baš ništa značajno se nije dogodilo, sve je i dalje u najboljem redu, jedino što su naivni birači pomislili da će netko primijetiti da ih nije bilo. Naši birači me neodoljivo podsjećaju na Hašekove štrajkače, koji su napustili posao u tvornici zahtijevajući bolje uvjete rada i veće plaće, i bili su toliko čvrsti, odlučni i nepokolebljivi u svojim zahtjevima, da se nisu vratili na posao sve dok im nisu smanjili plaće. Uostalom, vidjet ćete već na predsjedničkim izborima.
Dirty dozen iliti dvanaestorica žigosanih
Gotovo nikada u povijesti izbora, da parafraziram Churchilla, tako mala skupina ljudi nije toliko puno dugovala tek nešto većoj maloj skupini ljudi, koji su svojim izlaskom na izbore upropastili još jednu divnu dječju iluziju većinskog broja birača, kako će nekome nedostajati jednom kada ih ne bude… Rezultati izbora koji su dvanaestoricu izabranih uglavnom doživotno lišili ozbiljnijih financijskih problema, nas poštedjeli petogodišnje skrbi o njima, HDZ ponukali da proglasi veličanstvenu pobjedu, a zbog kojih u SDP-u, DP-u i u Možemo još nisu skinuli smješak s lica, bili su sljedeći – od ukupno točno 3.524.179 birača upisanih u popise birača (da, u iste one popise za koje je Ustavni sud upozorio Vladu – pitanje je samo kojeg Vladu – da postoji stanovita diskrepancija od nekih pola milijuna upisanih birača više nego što u RH ima punoljetnih građana, te da se to mora uskladiti, ali je taj tajanstveni Vlado, bar prema pisanju Nacionala, rekao da mu tako nešto ne pada na pamet), HDZ je osvojio 256.295 glasova, ili spektakularnih 7,27% glasova svih birača upisanih u biračke popise, dok je sam premijer i to goloruk, osvojio gotovo polovicu tog broja – 2,89 % ili točno 101.820 preferencijalnih glasova birača kojima je na izborima za Europski parlament obećao da neće ići u Europski parlament. Možda valja napomenuti i činjenicu da HDZ ima nešto više od 200.000 članova. SDP je osvojio za njih odličnih 193.314 glasova, ili čak 5,46% glasova svih birača upisanih u biračke popise, dok ostale stranke nisu bile toliko uspješne i nisu uspjele prijeći ni izborni prag – DP je osvojio 65.383 glasa, ili 1,86% glasova svih birača upisanih u biračke popise, dok je Možemo osvojio 43.890 glasova, odnosno 1,25% glasova svih birača upisanih u biračke popise.
Umjesto kraja ili Kad’ mrtvi napokon otpjevaju
Oni koji će prigovoriti da se tako ne broje glasovi na izborima, s pravom će to prigovoriti. Ne broje se. Još. Ali vremena se mijenjaju. Možda nekome jednom postane čudno kako to da se glasovi onih koji ne postoje i dalje broje, a da šutnja postojećih baš niš’ ne vrijedi.
