Piše: Željka Barlković Ferenčak
Ponedjeljak je i ljudi su nekako ”našpanani” od ranog jutra i svi koji smo na poslu to osjećamo.
Vidimo po reakcijama ljudi koje su daleko burnije no što bi trebalo. Vrijeme ili stanje nacije?
Ne znam, ali dok si na radnom mjestu, dok nosiš bijelu uniformu, moraš biti strpljiv i profesionalan.
Ipak, meni je danas posebno lijep radni dan. U kratkom vremenu, u ljekarnu je ušlo nekoliko, ne samo za Bjelovar, ljudi vrijednih naklona. Različitih su zanimanja, ali svatko je od njih u svom području velik.
Moje ih kolegice, većina njih, ne poznaju jer su mlade. U kratkoj pauzi, kažem im, malo obrazovanja neće naštetiti nikome. Barem 80 posto njih bile su moje učenice ili pripravnice pa zbog toga još uvijek imam poriv nastaviti s učenjem. Nadam se da mi ne zamjeraju! Još više se nadam da su nešto od informacija zapamtile.
Bjelovar je – taman
Bjelovar nije baš tako mali grad, a nije niti velik. On je taman, barem meni. Bjelovar je relativno mladi grad, ali s mnogo ljudi koji su mu ime pronijeli i pronose.
U njemu i danas žive ljudi koji rade velike i vrijedne stvari, bili još u radnom odnosu ili u mirovini. Koliko ih poznajemo, koliko ih cijenimo, koliko koristimo njihova znanja, umijeća i iskustva? Tu su još uvijek, rade, stvaraju, znaju, mogu…
Ponekad, kao i u svakoj drugoj sredini, dogodi se i nešto što lijepo nije, nešto što je, naprotiv, užasavajuće. Takve stvari su preozbiljne, teške, ružne, ali ipak izdvojeni slučajevi.
Jasno mi je da živimo u čudnim vremenima i da je od mnogobrojnih informacija teško izdvojiti one važnije.
Ipak, mislim da bi bilo lijepo znati više o gradu u kojem živimo te o ljudima koji su ga obilježili i obilježavaju još uvijek, u pozitivnom smislu naravno.
Dolaze neki novi klinci, dolaze sa svojim navikama, vrijednostima, nekim drugim vještinama i umijećima. Među njima ima veliki broj onih vrijednih svake pažnje i podrške, ali…
Bjelovar ih nikada ne bi trebao zaboraviti
Moralo bi se znati da je i prije njih, kao uostalom i prije gospode koja su me inspirirala da ovo danas pišem, bilo ljudi koje ne smijemo zaboraviti, utkani su u povijest grada u kojem živimo.
Ne znam kakvi su školski programi, spominju li se ti naši sugrađanke i sugrađani, da li im je poklonjena dovoljna pažnja? Nadam se da je.
Jednako tako, znaju li naši gradski i županijski zaposlenici dovoljno o povijesti grada o kojem vode brigu? Znaju li dovoljno ravnatelji i zaposleni u obrazovnom sustavu o ljudima koji su učinili Bjelovar prepoznatljivim? Bilo bi to zanimljivo utvrditi.
Moram biti iskrena, inspiraciju za ovaj tekst dao mi je čovjek kojeg sam srela na izlasku s posla. Nekoliko minuta razgovora s jednim samozatajnim, nenametljivim, posebnim, jednim od onih koje Bjelovar nikad ne bi trebao zaboraviti, navelo me da zaključim da ponedjeljak itekako može biti zanimljiv! Sve to ovisi o nama…
