Piše: Željka Barlović Ferenčak, žena s bogatim životnim iskustvom
Danas se obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja.
Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može raditi u skladu sa svojim mogućnostima, nositi se sa životnim stresovima, sposoban je pridonositi zajednici.
Poremećaj mentalnog zdravlja ozbiljan je i sve veći zdravstveni problem. Osvijestiti postojanje takvih problema od iznimne je važnosti.
Tuga, ljutnja pa i bijes nisu ugodne emocije, no dok smo ih svjesni, dok smo sposobni suočiti se s njima, nositi se s njima, normalne su u svakodnevnom životu.
Bitno je na vrijeme uočiti promjene
Živimo u vremenu punom izazova gdje je pravo umijeće održati mentalno zdravlje dobrim. Kako god bilo važno održati svoje zdravlje što boljim, jednako tako je važno dobro otvoriti oči i na vrijeme uočiti moguće promjene i teškoće mentalnog zdravlja naših bližnjih.
Depresija, anksioznost, različite zlouporabe postaju sve izraženije upravo u populaciji u kojoj bismo to najmanje željeli. Ovi poremećaji često se javljaju u ranijoj dobi, među djecom i adolescentima.
Vrlo često nisu prepoznati i naravno, nisu adekvatno tretirani, a posljedica su značajan utjecaj na kvalitetu života u odrasloj dobi.
Roditelji najbolje poznaju svoju djecu
Svakom je roditelju teško priznati da se nešto loše događa s njegovim djetetom. Ipak, tko najbolje poznaje svoje dijete ako ne roditelji? Učitelji također mogu detektirati određene probleme, no čini se kako često dosta roditelja ne prihvaća njihovo mišljenje i sugestije.
U ova vremena nastave na daljinu, učitelji i nisu bili u prilici baviti se svakim pojedinim učenikom onako kako bi to bilo u normalnim okolnostima.
Roditelji su ti koji trebaju uočiti promjene u ponašanju i navikama svoje djece. Roditelji su ti koji trebaju uočiti promjene u izgledu svoje djece, osvijestiti da su se dogodile stvari koje zahtijevaju brzu reakciju.
Najgora opcija je zatvoriti oči na probleme
Najgora opcija je zatvoriti oči i misliti da će se stanje s vremenom popraviti.
Strah od stigmatiziranja raširena je i vrlo često vodi do skrivanja problema ”pod tepih’.
Na roditeljima je ogromna odgovornost. No, to roditeljstvo i podrazumijeva. S tom našom djecom živimo, podržavamo ih, strepimo nad njima, rastemo uz njih, poznajemo ih… Moramo ih promatrati, pratiti njihovo odrastanje, a ako se problemi pojave, moramo reagirati – što prije, to bolje!
Treba znati da mentalni poremećaji nisu neizlječivi, da nisu znak manje vrijednih ili slabijih osoba te da s liječenjem treba početi što ranije.
U protivnom, posljedice mogu biti vrlo bolne…
