POSLJEDNJE ZBOGOM ”Osjećam se vrlo čudno, kao da sam na odlasku”, napisao je legendarni bjelovarski pjesnik u pismu prije suicida

Danas, 5. rujna, navršilo se 27 godina od tragične smrti Bjelovarčanina Željka Sabola, hrvatskog književnika, slikara, tekstopisca, autora šansona, likovnog kritičara, leksikografa i povjesničara umjetnosti i rođenog Bjelovarčanina.

Sabol je zastupljen je u svim značajnijim antologijama hrvatskog pjesništva i prevođen na slovenski, makedonski, engleski, talijanski, francuski, češki i japanski jezik. Istodobno, bio je izuzetno plodan tekstopisac kvalitetnih glazbenih ostvarenja za najistaknutija imena hrvatske estrade: Gabi Novak, Terezu Kesoviju, Jasnu Zlokić, Vicu Vukova, Mišu Kovača i druge, surađujući s posznatim skladateljima Arsenom Dedićem, Nikicom i Stipicom Kalođerom, Đorđem Novkovićem, Đelom Jusićem, Hrvojem Hegedušićem, Rajmondom Rujićem, Kemalom Montenom, Ivicom Perclom, Vladimirom delačom, što je strog razlučivao od svog ”ozbiljnog” pjesništva. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada.

Počast u obliku CD–a i dokumentarnog filma

Pjesme neponovljivog Željka Sabola, bjelovarskog pisca i pjesnika koje su izvodili glazbeni velikani trebale bi zaživjeti u obliku dvostrukog CD–a i dokumentarnog filma o njegovu životu. Ideja je krenula od Marinka Iličića, ravnatelja bjelovarske Narodne knjižnice Petar Prerardović, a u djelo će ju provesti Vijeća ogranka Matice hrvatske Bjelovarsko-bilogorske županije, uz pomoć Bjelovarsko–bilogorske županije.

-Opus Željka Sabola je doista velik, oko 150 pjesama, i čeka nas veliki posao odabira onih koji će biti na CD-u. Već smo kontaktirali brojne izvođače i svi su oni zainteresirani odati počast Željku Sabolu. Uz CD i dokumentarac čije ćemo snimanje predložiti HRT- u, organizirao bi se i festival na kojem bi izvele odabrane pjesme–kazao je Mato Ćurak, pročelnik Vijeća tijekom predstavljanja projekta u svibnju ove godine.

Sumorna raspoloženja u pjesmama 

Sabol je rođen 28. studenog 1941. godine u Bjelovaru, a već kao učenik bjelovarske Gimnazije ističe se svojim slikarstvom i zrelim pjesničkim tekstovima–svoju prvu pjesmu, prvu likovnu kritiku i prvi prikaz jedne knjige objavit će u lokalnom ”Bjelovarskom listu” sada već davne 1957. godine u kojem će surađivati, s prekidima, sve do 1990. godine  (1970. uređivao je svoju stalnu rubriku književnih pokušaja čitatelja ”Mlađi i najmlađi”, a sljedeće godine i rubriku ”Koraci”).

Već sljedeće 1958. godine nagrađen je na natječaju zagrebačkog srednjoškolskog lista ”Polet” prvom nagradom. Već tada se u njegovim stihovima naziru sumorna raspoloženja i klonuća, što će se provlačiti kroz najveći dio njegovog pjesničkog opusa sve do njegove prerane, tragične smrti.

Komunisti spalili neprodanu nakladu ”Hrvatskog kalendara”

Studirajući povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u zagrebu (diplomirao je 1967. godine), postaje urednikom kultne rubrike ”Studentskog lista”, a zatim i ”Poleta”. Bio je jedan od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske u Bjelovaru, tajnik Izdavačkog odbora i urednik glasila ”Rusan” 1971. godine. Tada kultnu, a danas antologijsku pjesmu ”Hrvatskog proljeća” o sudbini Hrvatske pod nazivom Kad izgovorim tvoje ime prvi put je objelodanio 1971. godine u ”Hrvatskom tjedniku”, a zatim u svibnju iste godine i u prvom broju ”Rusana” glasila bjelovarske Matice. Kada je ista pjesma uvrštena u čakovečki ”Hrvatski kalendar” za 1972. godinu, cjelokupna neprodana naklada zaplijenjena je i spaljena, a protiv njezina autora je Okružni sud u Bjelovaru pokrenuo sudski postupak. No, zahvaljujući vještačenju Igora Mandića i Jure kaštelana istraga je obustavljena.

Unatoč tome, Sabolu više nema opstanka u rodnom gradu.; napušta mjesto kustosa u Gradskom muzeju gdje je radio od 1968. godine do 1971. godine i odlazi, šikaniran i prešućivan, u Zagreb gdje napokon 1975. godine dobiva mjesto umjetničkog voditelja galerije ”Forum”, a zatim 1979. godine postaje urednikom u Leksikografskom zavodu ”Miroslav Krleža” gdje radi do svoje prerane smrti.

Nema gdje nije objavljivan

Bio je član Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika (od 1964. godine) i Hrvatskog centra PEN–a, pjesnik izrazito intelektualnog, racionalnog tona, ljubavi, samoće i smrti, autor pet zbirki pjesama; Dio po dio, Opreke, Kao krug na vodi, Krila, teška krila i Sve je skriveno u tvome imenu (šesta je zašla nakon njegove smrti pod naslovom Bez nas)., pjesničke mape s grafikama Zlatka Kesera, monografije slikaru Daliboru Jelaviću, autor mnoštva likovnih kritika i predgovora u katalozima brojnih izložbi istaknutih hrvatskih slikara, koje je sam organizirao i postavljao, pisac članaka, eseja, studija te autobiografskih zapisa koje će objavljivati u novinama, časopisima, enciklopedijama; Bjelovarski list, Naš list, Spektar mladosti, Kultna panorama (Bjelovar), Student, Mladost, Vidici, Letopis Matice srpske (Beograd), Polja, Indeks (Novi Sad), Rukovet (Subotica), Putovi (Banja Luka), Naši dani, Život (Sarajevo), Almanah 62 (Titograd), Studentski zbor (Skopje), Riječka revija, La battana (Rijeka), Mogućnosti (Split), Revija (Osijek), Novine mladih, Polet, Studentski list, Razlog, Telegram, Oko, Naše teme, Čovjek i prostor, Hrvatski tjednik, Hrvatsko sveučilište, Forum, Kolo, Republika, Hrvatski biografski leksikon, Likovne enciklopedija Jugoslavije, Enciklopedija hrvatske umjetnosti (Zagreb).

Posljednje Sabolovo pismo

Sabol je pjesnik koji će drugima poručiti u svojim pjesmama, ulijevajući im nadu; ”Ima još nade za nas” i ”Sutra je novi dan i život teče, ne postoji bol ni jad što proći neće”, nagrižen ozbiljnom bolešću i potresen agresijom na Hrvatsku nije izdržao–svoj plodonosni život završio je u Zagrebu, dignuvši ruku na sebe 5. rujna 1991. godine. razlozi tog čina naslućuju se u Sabolovom pismu upućenom 29. kolovoza 1991. godine Branimiru Donatu, hrvatskom književnom kritičaru, esejistu… Pokopan je na bjelovarskom groblju sv. Andrije u obiteljskoj grobnici uz oca i majku.

Godine 1994. Matica hrvatska Bjelovar i Grad Bjelovar na zgradi Gimnazije koju je pohađao, postavili su Željku Sabolu spomen–ploču kao trajan spomen na jednog pjesnika iz plejade hrvatskih pjesnika tzv. ”razlogovskog” naraštaja koji je još u svojim počecima 1957. godine napisao pjesmu u kojoj proročanski progovara o svojoj sudbini i sudbini vrta kuće u Haulikovoj ulici 1a u Bjelovaru, u kojoj je nastao najveći dio njegova pjesničkog opusa;

Ne znam

tko će još o ovom vrtu misliti

kad mog oca, moje majke više ne bude,

u predvečerje, sljedeći pred kućom, razmišljam,

na ulici glas igara djetinjih,

u gustu travu ovaj će vrt jednom zarasti

ja ću biti star, i sam, i napušten

korake moje pratit će grohot

a tamo negdje

odakle i dalje radost dopire

glas mog sina nikad se neće začuti.

*tekst prenesen iz publikacije Gradskog muzeja Bjelovar iz 2001. godine, povodom 10. obljetnice smrti Željka Sabola, autor izložbe i teksta Mladen Medar