Izašli su rezultati popisa 2021. godine. Brojke ne treba posebno komentirati. Nisu one ni
savršeno točne, u stvari, poznavatelji će reći da su još i gore. Vječiti optimisti će reći: ”Pa
porastao nam je sada i BDP, ukupni BDP je jednak, a nas je manje, ići će prema gore”.
Pada nam i nezaposlenost jer se novo nezaposleni, eto, nisu ni rodili.
I ništa iznenađujuće za bilo koga tko je pratio kretanja broja stanovnika u posljednjih
40-ak godina, a i dulje. Jer današnji prostor županije je najviše stanovnika imao 1931. godine, 173 597 stanovnika i od tada traje pad. Mali porast dogodio se između popisa 1953. i 1948. godine kada su u sela naseljena Nijemcima i Mađarima koji su protjerani nakon Drugog svjetskog rata doselili stanovnici naseljeni iz onih tzv. pasivnih krajeva tadašnje države i koji su pomogli u tom porastu.
A zna se koji su uzroci pada broja stanovnika, iseljavanje i pad broja rođenih koji dovodi do starenja stanovništva i nakon toga do porasta smrtnosti koji zajedno dovode do još bržeg pada broja. I naša županija se u tome vrti već 20-ak godina.
Tri rata
Gledajući i tri rata u tom razdoblju, najveći pad je zabilježen nakon Domovinskog rata jer uspoređujući, nakon Prvog svjetskog rata je pad bio za 586 stanovnika, nakon Drugog za 7112 stanovnika, a nakon Domovinskog za 10.958 stanovnika.
I sada smo dočekali i taj najveći pad između dva popisa od 17 469 stanovnika. Iako kad govorimo o uzrocima i nekim prošlim vremenima, treće i četvrto razdoblje po padu je bilo između 1971. i 1961. za 9788 stanovnika i između 1981. i 1971. za 8260 stanovnika. Ponekad se u Hrvatskoj zaboravlja da je tako bilo u većem dijelu Hrvatske i da i ta „zlatna“ socijalistička vremena kako neki vole reći, nisu doprinosila demografskom ratu, već baš suprotno, u većem dijelu Hrvatske smo imali pad, a sve je maskirano rastom Zagreba, Splita i nekoliko gradova koji su rasli brojem zahvaljujući doseljavanju iz drugih dijelova tadašnje države.
A mi smo uz nisku rodnost stanovništva, uvijek imali i razlog za iseljavanje, nakon Drugog svjetskog rata jer je Zapadnim Nijemcima nedostajalo radne snage u njihovoj obnovi, pa se odlazilo za nikad neprežaljenim markama, zatim slom ”Hrvatskog proljeća” i novi odlasci, gospodarska kriza osamdesetih i opet iseljavanje, Domovinski rat i opet iseljavanje, a onda kada smo dostigli jedan od strateških ciljeva, ulazak u EU, to je dovelo do još bržeg napuštanja Hrvatske, a i naše županije. Razlozi su mnogobrojni i svima poznati.
Pad broja učenika
Sve to može zaustaviti samo egzistencijalna sigurnost stanovništva. Skandinavskog tipa.
Brojke su neumoljive, želite li demografskim mjerama poticati samo rađanje, dobijete
zagrebačku situaciju, u kojoj se Zagreb susreo s padom stanovnika većim nego grad Bjelovar ima stanovnika. Nju stvara uspješno gospodarstvo, efikasna javna i državna uprava i školovano stanovništvo koje u današnjim vremenima zna objasniti na racionalnoj osnovi zašto je za ili protiv cijepljenja, uvažavajući mišljenje onih drugih.
Oni koji su se sigurno susretali svakodnevno s problemom pada broja stanovnika su svi u
prosvjeti. Prema podacima e-rudnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je od prve školske godine u EU, 2013./2014. do ove 2021./2022. ukupno 15,81 posto učenika manje.
I isti broj škola, 40 matičnih i 78 područnih.
I tu se ulazi u osinjak.
Imamo matične škole koje su upisale po dva učenika u 1. razred osnovne škole na početku
ove školske godine. A susjednu školu čak šestero, a u još jednoj susjednoj isto dva.
Spomenuti bilo kakvu racionalizaciju je ravno političkom samoubojstvu.
Postoji ona: ”Selo bez škole je mrtvo selo!”
Više birokracije od učenika
I tu je srž gordijskog čvora.
A nema ni općine bez škole, a nema… ni puno drugih onda.
A na području tog grada je ukupno upisano 85 djece u prvi razred i oni polaze 14 razrednih odjela. Ponegdje u tijelima lokalne uprave ima više ljudi od broja đaka u školi. Ali ne daju oni školu. Kako se osjeća onaj malac u prvom razredu od njih dvoje kad onaj drugi ne dođe u školu, zna samo on.
Socijalizirano sigurno ne.
U kojem smjeru krenuti s racionalizacijom, nije teško pogoditi…
I da, mala zanimljivost, nama susjedna Zagrebačka županija, koja je malo ipak razvijenija od naše, je ušla u energetsku obnovu šest škola, mi smo oko brojke 36, a EU ne daje baš 100 posto sredstava za to.
Rezultati Popisa: Županija u deset godina izgubila 17 tisuća stanovnika
