Piše: Ivan Karačony
Izuzetno je teško otići iz domovine u kojoj si rođen. Međutim, mnogi naši mladi proteklih godina odlučili su se upravo na taj korak. Mlade za odlazak iz Hrvatske, izuzev potrage za boljim životom i boljom ekonomskom situacijom, motiviraju i daljnje školovanje, stjecanje iskustva, osamostaljenje i upoznavanje drugih kultura.
Nakon što im se ondje ukaže prilika za dobrim poslom i boljim standardom, rijetki se odluče vratiti u domovinu.
”Na svakom natječaju za posao bio sam prekvalificiran”
Ipak, ima i takvih primjera, a jedan od njih je Dario Biškup, 36-godišnji Bjelovarčanin koji je s Regionalnim portalom Bjelovar.live podijelio svoju povratničku priču.
No, krenimo od početka.
Biškup je kao ambiciozan student u Hrvatskoj završio diplomski sveučilišni studij Ekonomije, smjer ”Menadžment” u Rijeci, a nakon toga je nastavio poslijediplomski specijalistički studij Ekonomije, smjer ”Organizacija i menadžment” u Osijeku.
-Studij u Osijeku završio sam s prosjekom 5.0 i vjerovao sam da ću imati otvorena vrata za zaposlenje u Hrvatskoj, ali priča je bila posve suprotna. Na svakom natječaju za posao bio sam ”prekvalificiran”. S obzirom na to da sam volio studiranje, a situacija u Hrvatskoj bila je poprilično teška za mladu osobu, putem Sveučilišta u Osijeku nastavio sam školovanje u Francuskoj, u visokoj školi HECI Saint Etienne, smjer ”Međunarodna trgovina” – kazao je Biškup.
Biškup: Srce me nevjerojatno vuklo natrag u domovinu
Studiranjem u Francuskoj te fantastičnom školovanju tamošnjih ustanova, priča, pružila mu se prilika obavljati praksu u jednoj tvrtki koja se bavi međunarodnom trgovinom u tekstilu. Radi se o tvrtki AJ Biais, Saint Etienne i od 2012. godine još uvijek radi za njih.
-Trenutno sam voditelj regije Istočne Europe te upravljam s poprilično velikim prometom i mrežom agenata. Nakon poprilično teškog početka (nedostatak novca, nepoznavanje jezika) i tri godine života u Francuskoj srce me nevjerojatno vuklo natrag u domovinu, a nakon mukotrpnih razgovora tvrtka mi je ipak dozvolila da nastavim raditi isti posao, ali sa sjedištem u Hrvatskoj. Povratkom u Hrvatsku, započeo sam zajednički život sa sadašnjom suprugom i kao ponosni otac troje male djece u 36. godini života mogu reći da su mi se snovi ostvarili – priča nam Biškup.
”Problem nije u zemlji, već u ljudima…”
Ogorčen zbog odlaska u Francusku, prisjeća se, govorio je da se više nikad neće vratiti u Hrvatsku jer ga je Hrvatska otjerala. No, isto tako kaže da čovjek s vremenom shvati da nije problem u najljepšoj zemlji u Europi, već u ljudima koji nisu omogućili temelje za dobar život.
-To je jedan od razloga zbog kojih sam se odlučio vratiti i boriti za bolju Hrvatsku. Povratkom u svoj Bjelovar osnovali smo Humanitarnu udrugu ”Malo nade” kojom smo pomagali velikom broju ljudi na području županije, posebice obiteljima s velikim brojem djece. U suradnji s državnim institucijama osiguravali smo značajne pomoći te kao predsjednik Udruge mogu reći da me aktivizam u Udruzi zauvijek promijenio. Nastavio sam pomagati svoju općinu Rovišće u kojoj sam rođen, gdje sam iskoristio svoje poznavanje francuskoj jezika te doveo francusku humanitarnu udrugu GSCF koja je u potpunosti podigla razinu vatrogastva u općini i okolici. Redovitim donacijama u posljednje tri godine u ukupnoj visini od preko 100 tisuća eura te nekoliko vatrogasnih kamiona. GSCF je pokazao veliko srce i mogućnosti razvoja odnosa između dviju zemalja. Prije dvije godine, DVD Rovišće (čiji sam i ja član) predstavljalo je hrvatske vatrogasce na ceremoniji na Slavoluku pobjede u Parizu gdje su nam pružene najveće državničke počasti – zadovoljan je Biškup.
Uredno promovira Hrvatsku
Također, za vrijeme života i rada u Saint Etienne-u, putem susjedne općine Sorbiers omogućio je dolazak KUD ”Golub” iz Bjelovara, prijevoz te nastup tog kulturno umjetničkog društva u francuskoj općini koji je bio poseban za obje strane te koji je izgradio mnoga dugotrajna prijateljstva između dvije zemlje.
-Redovito pokušavam promovirati nacionalne parkove i ljepote Hrvatske svim svojim poslovnim partnerima i prijateljima diljem Francuske i Europe što vjerujem da je najmanje što može učiniti svatko od nas – zaključio je Biškup.
