Piše: Ivan Karačony(ivankaracony@gmail.com)
Marijo Božić, poznati bjelovarski bodybuilder i predsjednik Body Building kluba ”Bjelovar”, na svom Facebook profilu objavio je fotografiju otprije točno 40 godina, dakle iz 1982. godine.
Na fotografiji se nalazi sam Božić koji je ostavio i sjetan komentar na tadašnji način vježbanja kada nije bilo suplemenata i ovako raznovrsnih sprava kao danas tako da su se dečki snalazili na razne načine.
”Ovo je dokaz da se može…”
–Slika datira iz davne 1982 godine kada se treniralo s betonskim utezima i kao klupica dvije gajbe od pive i daska. O suplementima da ne govorim. I kad danas čujem u teretani da nisu dobre sprave i loš trener, dobijem napadaje. Ovo je dokaz da se može i bez nekakvih posebnih uvjeta ako to uistinu želiš, s tim da sam tada bio u borilačkim sportovima a bodybuilding je išao uz to–napisao je Božić.
Najveći životni uspjeh je obitelj
Inače, Mario danas ima 61 godinu, a sportom se počeo baviti otkako je praktički prohodao.
Iza sebe ima brojne sportske uspjehe, a sakupio je i pozamašan broj nastupa na bodybuilding natjecanjima s kojih ima hrpu medalja. Samo jedan od njegovih uspjeha s kojima se inače javno ne hvali je prvak Hrvatske 2010. godine u kategoriji do 90 kilograma. Tu je i prvak natjecanja Bihać OPEN i to pet godina zaredom u svojoj kategoriji. Također, završio je kao 4. na Mediteranskom prvenstvu u Zagrebu koje je održano 2006. godine, a plasirao se na 13. mjesto Svjetskog prvenstva koje je 2012. godine održano u Budimpešti.
No, ipak, svojim najvećim životnim uspjehom smatra svoju prekrasnu obitelj, suprugu Sanju i kći Miu.
Teško stradao tijekom operacije ”Oluja”
Da nije bio, kako nam je sam kazao, ”iznimno mentalno jak”, sportska karijera koju je ostvario nikada ne bi bila moguća.
Naime, Mario je kao hrvatski branitelj ranjen 1995. godine u vojno–redarstvenoj operaciji ”Oluja” i to na Velebitu, blizu vrha Sv. Rok.
–Tada sam bio zapovjednik Sisačke specijalne jedinice policije ”Osa”. U jednom trenutku sam tijekom operacije ranjen u nogu. Imao sam otvoreni prijelom bedrene kosti i pola godine nosio vanjske fiksatore. Liječnici su mi tada predviđali da više nikada neću moći hodati bez pomagala. Bio sam svjestan da moram ostati jak u glavi. Nije, bilo jednostavno, ali sam bio uporan i forsirao sport. Uspio sam prebroditi teške trenutke što je najbitnije, a ostalo je povijest – kazao je Marijo za kojeg se slobodno može primijeniti ona fraza kako je sve postigao ”krvavim radom”.
