Piše: Željko Brkić, gost komentator
Otišli Mujo i Layka u svemir.
– Halo, ovdje Houston, Layka javi se…
– Vau, vau…
– Layka, press key one!
– Vau, vau, i stisne psić tipku jedan.
– Layka, press key two!
– Vau, vau, i stisne dugmić s brojem dva.
– Halo Mujo, ovdje Houston…
– Ovdje Mujo, čekam instrukcije, roger…
– Nahrani Layku i ne diraj dugmad.
Ne znam zašto mi se ovaj prastari vic vrti u glavi otkad sam pratio tzv. elektronske sjednice lokalnih zajednica. Naime, demokracija bi patila da se odluke od važnosti za općine, grad ili županiju ne donose u otvorenoj raspravi i da ne isplivaju najbolje ideje i prijedlozi.
Šalu na stranu, ali među tisućama skupih i posve nepotrebnih “zastupnika građana” od mjesnih odbora do Sabora nalazi se i značajan broj naših. Da bi se zadovoljila forma, odluke donesene u užim krugovima moraju blagosloviti rukice vijećnika kako bismo mogli reći da je demokratska procedura poštovana. Kad treba doći na sjednicu i probuditi se iz dremeža zavaljen u udoban stolac, u trenutku glasovanja, to i nije neki problem za gomilu stranačkih vojnika.
Dobro, netko je rekao da demokracija nije savršena, ali kako ništa bolje nije izmišljeno, moramo se zadovoljiti njome makar nije jeftina. Rukice funkcioniraju sve do trenutka kad ih trebaju zamijeniti glasovanje na daljinu, u formi video konferencije ili kako već čelnici uspiju organizirati praznik demokracije u uvjetima zabrane kretanja i druženja na vijećničkim sijelima. Zamišljeno je da svi trebaju biti kod kuće pa su se mnogi začudili kako je blagovaonicu uredio predsjednik Gradskog vijeća Bjelovara jer mu je iza leđa dominirala zastava stranke koja ga je delegirala. Kasnije se ispostavilo da je svratio do stranačkih prostorija, najvjerojanije zbog informatičke podrške.
Nigdje nije pisalo uoči izbora da izabrani vijećnici moraju imati elementarnu informatičku pismenost. Naoružani su tabletima i ne znam već kojom opremom (na račun građana, naravno) što je odlično došlo njihovoj djeci ili unucima, ali gle vraga, sada te uređaje treba staviti u pogon, slušati i govoriti, odlučivati.
Tko zna koliko briljantnih ideja nije prezentirano jer se glas naroda nije snašao s novim oblikom rada. Informatičko opismenjavanje nakon distribucije video uratka pevaljke Severine nije bilo dovoljno. A i lokalni kafići od kojih se besplatno krao pristup internetu više ne rade pa kako zastupati građane koji su ih izabrali?
Unatoč svemu, demokracija nije trpjela, sjednicama je “nazočio” potreban broj vijećnika, sve su odluke pravovaljane. Dok vijećnici na ubrzanim tečajevima uče osnove informatike, pripremaju se nove video konferencije gdje će oporba zasjati punim sjajem, informatički magovi složit će jednostavne programe kojima se mogu služiti i mala djeca (starije žene i muškarci u ovom slučaju). I opet ćemo moći klicati: Živjela demokracija!
Izvanredno stanje traži izvanredne mjere, neke se slobode pojedinaca suspendiraju zbog općeg dobra i javnozdravstvenih razloga, ali kako bi Bjelovar preživio da gradski vijećnici nisu donijeli Zaključak o prihvaćanju izvješća o lokacijama i količinama odbačenog otpada?
