Premda je na bjelovarskom Trgovačkom sudu još prije mjesec dana (30. prosinca) službeno sklopljena, predstečajna nagodba za Elektrometal još uvijek zvuči gotovo nestvarno.
Malo tko je očekivao da će se Elektrometal uspjeti ”vratiti iz mrtvih” i to nakon tri mučne godine tijekom kojih je sklapanje novih poslova bio samo nedostižan san. Naime, kroz te protekle tri godine tvrtka je bila pod posebnim povećalom financijskih agencija koje su je smatrale rizičnom za poslovanje. Zbog toga se nije mogla javljati na javne natječaje, već samo prihvaćati poslove niže vrijednosti kao podizvođač. Niti su se u nju mogla slijevati nova obrtna sredstva koja su presudna za zdravo funkcioniranje svake tvrtke. Premda Elektrometal već dugi niz godina sigurno nije tvrtka koju se može nazvati ”zdravom”, mora se priznati kako je njen opstanak u proteklom periodu krize zaista ravan ”malom čudu”, kao što je i pravo čudo što je nakon tri godine otezanja Ina konačno pristala na predstečajnu nagodbu.
Ina privremeni spasitelj
Upravo je Ina, podsjetimo, bila jedna od posljednjih prepreka da predstečajna nagodba Elektrometala u potpunosti bude prihvaćena. Nekoć najveća elektro–instalaterska tvrtka u Hrvatskoj još je 2013. godine kroz plan financijskog restrukturiranja u rukama imala gotovo riješeno pitanje otpisa i otplate svog milijunskog duga vjerovnicima. Međutim, vodstvo tvrtke Prirodni plin, Inine tvrtke kćeri koja je najveći pojedinačni vjerovnik, nije bilo zadovoljno iznesenim prijedlogom predstečajne nagodbe. Umjesto dionica koje su im se nudile, tražili su otplatu dugovanja. Žalili su se Trgovačkom sudu u Bjelovaru, potom Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, a ujedno pokrenuli i upravni postupak pred Upravnim sudom u Zagrebu. U međuvremenu je VTS dva puta rušio predstečajnu nagodbu koja se stigla s bjelovarskog suda, a dioničari su na Glavnoj skupštini tvrtke tijekom 2014. godine prihvatili stravično smanjenje dionica s gotovo 400 kuna na samo 10 kuna i uzlazak u vlasničku strukturu. Ni to nije bilo dovoljno da nagodba postane pravomoćna. Natezanje po sudovima trajalo je sve do konca prošle godine kada su u Ini odjednom odlučili promijeniti ”ploču” i povukli sve tužbe. Razlozi te odluke nisu do kraja nisu razjašnjeni, barem ne kada je u pitanju javnost. Jer, trebaju li Ini zaista dionice tvrtke koje tržišno ništa ne vrijede?
Problem sa ”starim” vjerovnicima
Premda se novonastala situacija za Elektrometal neupućenima može učiniti kao nova prilika koja bi tvrtku dugoročno mogla izdignuti u sfere pozitivnog poslovanja, to će u stvarnosti biti teška ili gotovo nemoguća misija. Elektrometalu još uvijek nad glavom ”visi” mogućnost stečaja što je puno izglednija opcija od djelomičnog ili potpunog oporavka. Zbog krize u građevini koja se itekako još uvijek osjeti, posao u tom sektoru jedva uspijevaju naći kvalitetnije i bolje stojeće tvrtke na tržištu od Elektrometala pa se postavlja realno pitanje kako će i s kim ta tvrtka ubuduće sklapati nove poslove. Uz spomenuto, Uprava i Nadzorni odbor istodobno moraju iznaći dogovor sa ”starim” vjerovnicima prema kojima su neki dugovi, tako barem nalaže predstečajna nagodba iz 2013.godine, već trebali biti isplaćeni.
Grad i dioničari najveći gubitaši
Sukladno prijedlozima u odnedavnoj prihvaćenoj predstečajnoj nagodbi, iz temelja se mijenja vlasnička struktura Elektrometala i to je ono najbolnije, posebice za dosadašnje dioničare kojima će od vrijednih dionica koje su uredno platili ostati tek manje od tri posto dionica. Užasava i činjenica da će udio od 24,22 posto koji je nekoć imao Grad Bjelovar sada spasti na zanemarivu razinu. No, to je tako kada su u pitanju predstečajne nagodbe, sve se okrene naglavačke, novi vlasnici postaju vjerovnici, a u konkretnom slučaju Ina će postati najveći pojedinačni dioničar posrnule bjelovarske tvrtke s nešto više od 30 posto dionica. Potom slijedi država nešto manje od 25 posto, a preostali udjeli idu u ruke malih vjerovnika.
Comments are closed.