Piše: Jan Wellmann, svestrani Finac, svjetski putnik, producent, poliglot, vizonar i uspješan poduzetnik čija je misija pomoći ljudima da transformiraju svoje zdravlje i podignu razinu životne energije na siguran, prirodan i neinvazivan način. Njegove kolumne čitaju ljudi diljem svijeta.
Zamislite dražesni američki gradić u kojem živi 100 tisuća stanovnika, s uobičajenom zapadnjačkom prehranom, prosječnim načinom života, bolešću i stopom smrtnosti. Nazovimo ga Sobering (op.p. sobering =triježnjenje) jer se radi o otriježnjujućoj priči o američkom snu prije i za vrijeme epidemije bolesti COVID-19.
Barem polovina ili 50 tisuća ljudi u Soberingu ima jednu ili više kroničnih bolesti kod kojih životni stil, prehrana i okoliš igraju značajnu ulogu.
Prosječni stanovnik godišnje pojede 70 kilograma šećera konzumirajući prerađeno meso, gotovu hranu, maslac, slatkiše, prženu hranu, mliječne proizvode, jaja, rafinirane žitarice, krumpir, kukuruz, kukuruzni sirup s visokom razinom fruktoze i napitke s visokim udjelima šećera. Pored toga, 80 tisuća industrijskih i poljoprivrednih toksina, zagađena voda, nedostatak vježbanja i malo sunčeve svjetlosti doprinose njihovom općem stanju.
Pedeset tisuća stanovnika ima srčane bolesti. Deset tisuća ima dijabetes. Trideset tisuća ima pred-dijabetes. Četrdeset tisuća je pretilo. Sedamdeset tisuća ima prekomjernu težinu. Četrdeset tisuća će oboljeti od karcinoma tijekom svog života.
Samo pet tisuća ili pet posto savršeno je zdravo, povijesno neviđen omjer koji se odražava na statistiku uzroka smrti u gradu.
Prošle je godine 938 osoba umrlo.
Sedamdeset i jedan posto ili 665 stanovnika je umrlo od kroničnih bolesti.
Još 216 umrlo je od neposrednijih uzroka, poput …
Nesreća – 57
Lijekova i analgetika – 33
Virusa (uglavnom gripe) – 19
Samoubojstva – 16
Vatrenog oružja – 13
Alkohola – 12
Ostalo – 85
Ukupno 938 smrtnih slučajeva koincidiralo je s 1.284 rođenih, čime je postignut višak od 346 Soberijaca.
Tada se događa COVID-19
Mikrobni pakao izbije na kineskom tržnici mesa šišmiša ili je možda laboratorijski tehničar pogrešno rukovao epruvetom, nismo sigurni, ali krajnji je učinak bio da se gadni komadić DNK sručio na Sobering. Pandemija COVID-19 u gradu je ubila 20 ljudi u prva tri mjeseca. Stručnjaci upozoravaju da bi mogla ubiti i do 80, ako se adekvatno ne obuzda (četiri puta više od gripe).
Vijest smrtno plaši ljude. Soberijci pristaju na samoizolaciju u navali “bijesnog ubojice”, barem dok ne stigne konjica.
Međutim, strategija “izravnavanja krivulje” pomoću karantene stvara uvjete obuzdavanja situacije. Sobering već ima postojeću epidemiju kronične bolesti s čijim razmjerom i vrstom nismo nikada do sada bili suočeni.
Dok grad čeka cjepivo i gospodarske aktivnosti dramatično padaju, ljudi sa postojećim kroničnim problemima su najteže pogođeni. Nekima nisu dostupni odgovarajuća hrana, lijekovi, potrepštine ili drugi oblici primarne njege. Dodajmo nedostatak sunčeve svjetlosti, kretanja i društvene aktivnosti; spojimo to sa stresom, strahom i izolacijom i dobijemo savršen psiho-kemijski koktel za naoružanje virusa protiv već imunološki ugrožene populacije.
No vlasti u Soberingu ignoriraju ko-morbiditet, činjenicu da je svaki smrtni slučaj povezan s najmanje jednom kroničnom bolesti.
Kao da virus vodi majstorsku PR kampanju da bi bio shvaćen kao mnogo zlobnija zvijer u svijetu nego što zapravo jest.
Preusmjeravanje pozornosti na dvorac
Ako bi strijela uspjela srušiti dvorac u srednjovjekovnoj bitci, kralj ili gospodar dvorca bi vjerojatno objesio arhitekta.
Kada je riječ o našem zdravlju i imunološkom sustavu – našem dvorcu, lakše je kriviti strijelu.
U zdravom ljudskom tijelu broj bakterija nadmašuje broj ljudskih stanica u omjeru 10: 1, a virusa 100: 1, jednostavno zato što smo se prilagodili i živimo u simbiozi s patogenim uljezima otkad smo postali višestanični organizam.
U naš dvorac su ugrađene strelica iz prošlih ratova, da tako kažemo, što nas čini posebno otpornima na nove napade, osim ako već nismo ugroženi.
Opće je pravilo da čim više komuniciramo s drugim oblicima života, tim više jačamo naš imunološki sustav. Osim šake istinski legitimnih, vanjskih zaraznih uzročnika, stvarna prijetnja leži negdje drugdje – vođena našim svjesnim i nesvjesnim svakodnevnim odlukama.
Uz viruse i druge strelice, uzmite u obzir da su šećer, kronični stres, sjedilački način života, pretilost, nedostatak adekvatne prehrane, prerađena hrana, masti, industrijski i poljoprivredni toksini, elektro-smog, endokrini disruptori, zagađeni zrak, voda bogata fluorima i olovom, pretjerana upotreba antibiotika i antiseptika, i dugačak popis drugih stresora postali pravilo u Soberingu.
Kako bismo postali svjesni šireg spektra energije, inhibitori nisu potrebni samo za preživljavanje, već i za samu kvalitetu života. U Soberingu se život nastavlja u najboljem slučaju na polovici mentalnog i fizičkog potencijala.
Dobra vijest je da, budući da smo arhitekti našeg dvorca, možemo odlučiti usmjeriti energetsku ravnotežu u našu korist.
Postrojenja za elektrokemijsku energiju unutar naših stanica, mitohondriji, proizvode otprilike 80 kg adenozin trifosfata (ATP) dnevno, kako bi zadovoljili 95 posto naše dnevne potrebe za energijom, u složenom i osjetljivom elektrokemijskom procesu koji je izuzetno osjetljiv na način života, prehranu, čak i naše razmišljanje. Energija je posebno kritična za imunološki sustav, koji je najveći proždrljivac energije u tijelu. Sjećate se posljednjeg puta kada ste se borili protiv “blage” gripe, zbog čega ste komatozno ležali u krevetu? To je koliko snage imunološki sustav može dati.
Kako osigurati da dvorac ima dovoljno goriva?
Sve što je dobro za mitohondrije, dobro je za ATP, a dobro je i za imunološki sustav. Hrana bogata hranjivim sastojcima, sunčeva svjetlost, zrak, čista voda, post, vježbanje, priroda, uzemljenje, društvena aktivnost, pozitivan stav i osjećaj svrhe neke su od stvari koje pune mitohondrije.
Većina životnih normi u Soberingu djeluje suprotno, a psihološki čimbenici obično uzrokuju iscrpljivanje brže od same kemije.
Primjerice, strah ili tjeskoba aktiviraju hormone stresa koji inhibiraju imunološki sustav radi očuvanja energije za borbu ili bijeg. Kad se to ponavlja, tijelo razvija ovisnost o kemiji stresa, s ozbiljnim posljedicama koje pokreću emocije, misli i ponašanje, te u konačnici i naše zdravlje.
Prvi korak za oživljavanje našeg zdravlja je prepoznavanje i ispravljanje uzroka psihološkog stresa.
Ljudi u Soberingu ne mogu sjediti mirno ili biti prisutni dulje od 10 sekundi, dijelom zbog ovisnosti o kemiji stresa, tjerajući ih da podsvjesno traže distrakcije i izgovore kako bi se opteretili s više briga ili preokupacija.
Masovni mediji ovu ovisnost hrane dnevnim, pretežno imaginarnim scenarijima prijetnji.
Dakle, sama histerija postala je norma na kolektivnom planu.
Samoopažanje – bilo da se radi o meditaciji, planinarenju u prirodi ili prekidu veze – može nam pomoći da razoružamo neke od nadbubrežnih okidača koji pokreću naše automatske obrasce. Ako čak i mali dio ovih okidača uhvatimo na djelu, možemo uštedjeti dovoljno energije da se nosimo s tisuću virusa, figurativno govoreći.
Nevidljivi stresori
Budući da smo i kemijska i električna bića sve do svojih najmanjih građevnih elemenata, trebamo također sagledati utjecaj frekvencija koje proizvodi čovjek (EMF) na naše blagostanje.
I zračenje koje proizvodi čovjek i prirodno zračenje utječu na žive organizme, posebno na mitohondrije, koji su najosjetljivije organele u našim tijelima.
Priroda s razlogom ima izuzetno regenerativni učinak, koji je povezan s bogatim spektrom prirodnih, koherentnih frekvencija koje podržavaju stanično zdravlje. Koherencija se izjednačava s protokom informacija i energije. Kada prošetamo šumom nakon što smo proveli tjedan dana zarobljeni u bunkeru, možemo osjetiti taj tok.
Suprotno tome, neki EMF-ovi koje stvaraju ljudi, poput mobitela i WiFi usmjerivača, uzrokuju istrošenost mitohondrija ukoliko su često i kumulativno izloženi. Većina nas nije dovoljno osjetljiva da ukaže na izvor različitih stanja poput maglovitosti, pospanosti, glavobolje, migrene ili potpune iscrpljenosti. Stvarne komplikacije bolesti mogu se pojaviti desetljećima kasnije, ali energetsko, imunološko iscrpljivanje je čimbenik koji je prisutan u našem svakodnevnom životu.
Moderne sigurnosne smjernice ne bave se ne-termičkim učincima zračenja koja proizvode ljudi, poput utjecaja na takozvane naponske kalcijeve kanale (VGCC), koji se nalaze u staničnoj membrani i između ostalog kontroliraju otpuštanje neurotransmitera i mišićnu kontrakciju. Teško je procijeniti kumulativni utjecaj VGCC-a, ali postoje indikatori u našoj statistici bolesti od 1990. godine naovamo koji zaslužuju dublje razmatranje. Na primjer, u svijetu je muška reproduktivna kvaliteta pala za otprilike pedeset posto otkako smo započeli s nošenjem mikrovalnih uređaja u džepovima.
Dobra vijest je da jednostavnim mjerama možemo smanjiti utjecaj elektro-smoga kako bi značajno povećali razinu energije i otpornost. Isključivanje izvora EMF-a dok spavamo ili putujemo i držanje udaljenosti od emitera već može spustiti izloženost na sigurnu razinu. U suprotnom, to je stalno pražnjenje našeg sustava.
Frekvencije se mogu upregnuti u našu korist kada oponašaju prirodne, koherentne izvore. Neki od najboljih svjetskih sportaša čak koriste napredne terapije frekvencijama kako bi se brže oporavili od ozljeda i bolova.
U međuvremenu, priroda je uvijek tu, prisutna, čekajući da iskoristimo našu izvornu iscjeliteljsku snagu u svoju korist.
Nemojte samo čekati ubod igle
Moderno medicinsko obećanje o čudotvornom lijeku ubodom igle ili pilulama prevladava u 20. stoljeću do te mjere da smo zaboravili pobrinuti se za svoj dvorac. Čak i ako smo 100 posto suglasni s cjepivima, bilo bi dobro posvetiti više pozornosti našim prirodnim sposobnostima stvaranja otpornosti na svakodnevne odluke.
Podaci iz posljednjih 300 godina podržavaju ideju da su sanitarije, vodovodi, prehrana, dezinfekcija i bolji životni standard općenito igrali veliku ulogu u poticanju naše otpornosti na patogene. Kao rezultat toga, na primjer, stopa smrti od ospica, tifusa, šarlaha, hripavca i difterije je ublažena i prije uvođenja cjepiva protiv tih bolesti.
Imunološku otpornost koju smo izgradili s boljim životnim standardom u 19. i početkom 20. stoljeća, poprilično smo uništili modernom prehranom i navikama u drugoj polovici 20. stoljeća.
Posljednjih pedeset godina dubok su zaron u stvarnost Soberinga gdje jedna strelica može dovesti do zatvaranja cijele zajednice.
Zdravstvena kriza uzrokovana bolesti COVID-19 nije nastala od šišmiša ili u laboratoriju. Mi smo je stvorili.
Dobre vijesti?
S tolikom moći nad našom sudbinom, možemo preoteti dvorac.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Regionalnog portala Bjelovar.live.
