Danas se ugasio život još jedne istinske rukometne legende koja je potekla iz Bjelovara.
Albin Vidović, legenda hrvatskog i jugoslavenskog rukometa, preminuo je noćas u 75. godini u svom domu u Bjelovaru.
Vijest o njegovoj smrti brzo se pronijela gradom i šokirala kako njegove sugrađane, tako i cijelu sportsku zajednicu. Uz tugujuću obitelj kojom ovim putem izražavamo najdublju sućut, informacija o Vidovićevoj smrti posebno je uzdrmala njegove suigrače iz bivšeg bjelovarskog ORK Partizana s kojima je osvojio Kup europskih prvaka 1972. godine.
-Albin je jedan od najboljih rukometaša koje je Bjelovar ikada imao. Bio je strašan igrač i u sebi je nosio strašan talent – kazao je Nedjeljko Prodanić, legendarno lijevo krilo ORK Partizana te jedan od osvajača Kupa europskih prvaka 1972. godine.
Rođeni talent
Albin Vidović rođen je 11. veljače 1943 godine u Zagrebu, a u svom voljenom gradu učinio je i prve rukometne korake. Karijeru je započeo u bjelovarskom rukometnom klubu “Željezničar” 1956. godine s kojim je nastupio u završnici europskog kupa 1962. godine. godine u Parizu. Iako je “Partizan” izgubio od njemačkog kluba Frish Auf Goppingena, Vidović je proglašen za najboljeg igrača utakmice, a bio je i najbolji strijelac turnira.
U redovima bjelovarskog ”Partizana” nastupao je od 1960. godine. Za klub je igrao dugi niz godina i kao jedan od glavnih igrača, osvojio naslove prvaka države 1967.., 1968., 1970., 1971. i 1972. godine te Kup europskih prvaka 1972. godine. Igrao je i u završnici europskog kupa godinu kasnije, kada je bjelovarski klub izgubio od moskovskog MAI – ja, koji je tada činila svojetska rukometna reprezentacija.
Vidovićeve zlatne medalje
Vidović je nastupio je za reprezentaciju bivše Jugoslavije 44 puta i postigao 48 pogodaka, a dva puta je nastupio i za mladu reprezentaciju. S reprezentacijom je osvojio zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu 1964. godine, u Čehoslovačkoj na Mediteranskim igrama 1967. godine u Tunisu te na Olimpijskim igrama 1972. godine u Munchenu. Hrvatski klub olimpijaca izabrao ga je za dopredsjednika na svojoj osnivačkoj skupštini 1993. godine.
Kao vječni podsjetnik na srčanost s kojom je Vidović igrao rukomet i strast koju je gajio prema rukometnoj igri ostaje jedna posebna fotografija, bjelovarskog fotografa Mire Pacasa. Trenutak koji je zauvijek ostao zabilježen u vječnosti najbolje govori kakva je Vidović bio igračina. (ika)
