Preminuo je Štefan Štandar, dugogodišnji novinar – kroničar garešničkog kraja i Moslavine

Novinar blizak ljudima i svom kraju

Tijekom svoje bogate karijere Štandar je surađivao s brojnim nacionalnim i regionalnim medijima.

Pisao je za Vjesnik, Večernji list, Moslavački i Bjelovarski list, prateći politička, gospodarska i društvena zbivanja na području Garešnice i okolice.

Posebno ga je zanimao život običnih ljudi.

Bilježio je događaje koji su obilježavali svakodnevicu lokalne zajednice, od velikih projekata i važnih odluka do priča o pojedincima, udrugama i manifestacijama koje su davale poseban pečat ovom kraju.

”Vremeplov” kao riznica sjećanja

Ni nakon odlaska u mirovinu nije odložio novinarsku bilježnicu. Naprotiv, nastavio je predano prikupljati i dijeliti vrijedne zapise iz prošlosti. Na Facebooku je godinama vodio svoj prepoznatljivi ”Vremeplov”, mjesto na kojem je objavljivao stare novinske članke, fotografije, dokumente i zanimljive crtice iz povijesti Garešnice, Tomašice i okolnih mjesta.

Njegove objave redovito su budile uspomene među pratiteljima, a mnogi su upravo zahvaljujući njemu ponovno otkrivali zaboravljene događaje, ljude i priče.

Štandar je na taj način postao svojevrsni čuvar kolektivnog sjećanja garešničkog kraja.

Priznanje za dugogodišnji doprinos

Koliko je njegov rad značio lokalnoj zajednici potvrđeno je i 2024. godine kada mu je dodijeljeno priznanje Grada Garešnice. Bila je to zahvala za desetljeća predanog rada, ali i za trud koji je ulagao u očuvanje lokalne povijesti i identiteta.

Posljednji ispraćaj

Posljednji ispraćaj Štefana Štandara bit će u ponedjeljak, 15. lipnja, u 14 sati na groblju u Tomašici.

Iza njega ostaju sinovi Alen i Slaven, snahe Nataša i Manuela, unučad Štefan, Ivan i Barbara te ostala ožalošćena rodbina.

Njegovi tekstovi, fotografije i zapisi ostat će trajno svjedočanstvo vremena koje je s posebnom pažnjom i ljubavlju bilježio. Mnogi će ga pamtiti kao novinara, ali još više kao čovjeka koji nikada nije prestao voljeti svoj kraj i pričati njegove priče. 

Zbogom, kolega. Hvala ti na pričama koje si sačuvao od zaborava, na kronikama jednog vremena i na ljubavi prema kraju kojem si ostao vjeran do posljednjih dana.

Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko volio… (ika)