FOTO:TZ Bilogora Bjelovar,Ž.Smešnjak,D.Hrestak
Božićni blagdani na Bilogori oduvijek su se proslavljali skromno, ali puna srca, radosti, obiteljskog zajedništva i molitve. O tome svjedoče brojni običaji i pučka vjerovanja koja u današnje vrijeme, vrijeme užurbanog, otuđenog života i pretjeranog konzumerizma u mnogima bude nostalgiju. Božić se željno iščekivao kroz cijelu godinu. Već krajem studenog žene su počele s pripremom ukrasa koji su obično bili od krep papira, obojenih oraha, pa i “svilenih” bombona, zapravo sve ono što su ljudi mogli sami i za vrlo malo novca napraviti. Kuća se uređivala iz dana u dan, a na Badnjak se kitila grana u svetom kutu između svetih slika.
Tjedan dana prije samog Božića pripremali su se suhi kolači dok bi se na sam Badnjak pripremala gibanica, orahnjača, makovnjača. Na Badnjak 24. prosinca se obavezno cijeli dan postilo. Pod stol se stavljala slama koju je donio domaćin na badnju večer i dobro mu vezao sve četiri noge. Sa zrnjem žita i novčićima slama se stavljala i na stol, ispod stolnjaka u takozvani Andrijin križ. Ljudi bi prilikom večere izvlačili niti od slame da se vidi kako će sljedeće godine uroditi ljetina. Zalog bogatoj žetvi je i mlada pšenica, koju su bake sijale na Svetu Luciju. U to su vjerovali i tome se nadali. Vlada dobra atmosfera među ukućanima, kiti se bor, jede se posno jelo, završavaju se poslovi i ide se na Polnoćku. Potpuno drugačije od modernog Božića gdje dominira mahnita kupovina, Polnoćka je zapravo večernji izlazak, a obiteljsko okupljanje je u drugom planu. (a.k)
