Odlučio sam se ”pozabaviti” ovim problemom na nagovor moje prijateljice, koja nije znala gdje bi potražila stručnu pomoć. Tijekom više od 10 godina rada u području fitnessa susreo sam se s mnogim stanjima mišićnog i lokomotornog sustava. Ovo je svakako jedan od najzahtjevnijih. U ovom slučaju u početnoj fazi vježbanja izvode se vježbe disanja i izometrične vježbe. Znači, potrebno je poznavati mišićni i lokomotorni sustav te principe i zakonitosti izometričnog režima rada. Stoga sam se odlučio posavjetovati s doktorima kirurzima abdomena, kolegama kineziolozima i fizioterapeutima te s osobama koje imaju dijastazu. O čemu se radi, probat ću nekako jednostavno i ”laički” opisati. Za početak ću priložiti riječi moje prijateljice koja ima dijastazu.

  • Kad mi je beba imala 5 mjeseci otišla sam na Borik sa željom da započnem sasvim polagani oporavak. Jedan krug hodanja, pola kruga vrlo laganog trčkaranja – dovoljno da se tijelo pokrene, mislila sam. Vratila sam se kući nakon 20min u šoku i uplakana, i…mokra…svaki moj doskok uzrokovao je nekontrolirano istjecanje urina. Mjesecima poslije nosila sam uloške za inkontinenciju. Igre loptom i trčanje s mojom djecom bez toga nisu bile moguće, uz konstantan stres i brigu hoće li se vidjeti i hoće li to biti dovoljno..
  • Nakon porodiljnog, povratak na posao iziskivao je višesatno sjedenje. Počeli su se javljati bolovi u donjem dijelu trbuha te donjem dijelu leđa. Bolovi su jačali, a taj ispupčeni trbuh je bivao sve veći. Trbuh je naticao i na kraju radnog dana bi morala otkapčati hlače jer sjedenje bez toga ne bi bilo moguće. Pred kraj radnog tjedna bolovi su bili strašni…

Što je dijastaza?

Nakon trudnoće dolazi do rastezanja mišića abdomena, odnosno nastaje razdvajanje dvaju paralelnih redova mišića (m. rectus abdominis) koji se sastaju u sredini abdomena. M. rectus abdominis je ravni trbušni mišić koji je smješten paralelno uz ravninu simetrije u prednjem dijelu trbušne stijenke. Polazi s hrskavica petog do sedmog rebra i ksifoidnog nastavka prsne kosti. Vlakna su mu usmjerena ravno prema dolje s hvatištem na preponskoj kosti uz preponsku simfizu. U ravni trbušni mišić uklopljena su tri do četiri poprečna tetivna odvojka koji omogućuju segmentalnu kontrakciju mišića. Vezivno tkivo koje spaja obje strane mišića zove se linea alba. Kod osoba s dijastazom, mišići se rastegnu (razdvoje) te dolazi do estetskih i funkcionalnih deformacija, odnosno neželjenih posljedica. Normalna dijastaza je razmak od 2 cm, a više od 2,5 cm je patološka dijastaza.

Što se tiče estetske posljedice, uzrokovana je izbočinom na sredini trbuha u obliku loptice ili kupole. Puno štetnije su posljedice funkcionalnog karaktera do kojih može doći:

  • Bolovi u trbuhu, oko područja zdjelice i lumbalnom dijelu kralježnice
  • Spuštanje organa
  • Problemi s mokrenjem (nekontrolirano mokrenje nakon doskoka, smijeha, kašlja ili kihanja) te problemi s propuštanjem stolice
  • Pupčana kila

Psihološki aspekt

Sve navedeno ima odraz i na psihološko stanje žena koje osjećaju neugodu i sram jer ne mogu kontrolirati dio temeljnih životnih funkcija. Uslijed dijastaze trbuh i nakon više mjeseci poslije poroda može izgledati kao je osoba u 5 mjesecu trudnoće. Žene se povlače u sebe, iskušavaju razne dijete i instant metode vježbanja, iskrivljuju svoje držanje (posturu) kako bi prikrile izbočinu..

Kako se dobije?

Dijastaza se najčešće dobije nakon više trudnoća, blizanačke trudnoće, dvije trudnoće malog razmaka, zbog pretilosti…Događa se neovisno o tome je li žena rodila prirodnim putem ili carskim rezom, neovisno je li dobila 8kg ili preko 25 kilograma… Imam saznanja kako su i vrhunske sportašice imale dijastazu, i nakon oporavka od nekoliko mjeseci vratile su se svojim sportskim životnim navikama, ali dijastaza se opet vratila.

Neka znanstvena istraživanja dokazuju da dijastazu imaju jedna od tri žene, a neka istraživanja dokazuju da je postotak 90 ili više posto.

Kako prepoznati dijastazu?

Test za prepoznavanje dijastaze je jednostavan. Osoba legne leđima na ravnu površinu, savine noge u koljenom zglobu tako da su stopala punom površinom na podu. Lagano se podigne glava od podloge. U tom trenutku mišići se aktiviraju. Osoba stavlja dva prsta (drugi i treći) dlanom okrenutom prema licu u potencijalni razmak. Ako unutra stanu 2 ili više prsta, ili se pojavi izbočina u obliku loptice, tada sigurno osoba pati od dijastaze. (slika 1)

Isti postupak može se ponoviti ispod ili iznad pupka jer postoje različite vrste dijastaze:

  • Normalna
  • Otvorena
  • Ispod pupka
  • Iznad pupka
  • Potpuno otvorena

Poboljšanje stanja

Poboljšanje stanja zapravo ovisi o vrsti i veličini dijastaze. Neka od rješenja su fizikalna terapija, operacija i vježbanje. Prema iskustvu kirurga abdomena, operacije nekada ne daju željeni rezultat, odnosno dijastaza se opet pojavi. Moje kineziološko mišljenje je da je jedan od bitnih pristupa fizikalna terapija ili kineziterapija. Pod zajedničkim nazivom – vježbanje! Odnosno jačanje mišića abdomena, konkretnije – m. transversus abdominis, m. obliquus internus et externus abdominis. U prijevodu to znači da se navedeni trbušni mišići, mišići zdjelice te slabinske i prsne kralježnice trebaju ojačati i pravilno aktivirati.

Koje vježbe se izvode u početnoj fazi liječenja dijastaze?

Pristup ovom stanju abdominalnih mišića je definitivno ”najosjetljiviji” prema svim ostalim stanjima lokomotornog sustava s kojima sam se susreo u dugogodišnjoj praksi. Potrebno je poznavati vježbe na strunjači.

Konkretnije, primarno se izvode vježbe disanja, odnosno izometrične vježbe. Vježbe se u početku izvode samo s vlastitim tijelom, odnosno otporom vlastitog tijela, a tek kasnije integracijom pomagala u program (male lopte, pilates lopte, medicinske (elastične) trake). Tek kasnije se izvode kompleksnije vježbe.

U početnoj fazi vježbanja (ili bilo čega na podu, krevetu…) poželjno je bočno dizanje uz pomoć ruku.

Slika 2 pokazuje nam početni položaj u kojem je lumbalna kralježnica odmaknuta od zida, odnosno faza kada se izvodi udah. Zatim slijedi faza izdaha (slika 3) u kojoj se svjesnim aktiviranjem mišića trbuha lumbalna kralježnica pritišće o zid. U toj fazi pokret se zadržava 2 – 3 sekunde.

Ova vježba se izvodi i na podu kao jedna od početnih vježbi u fazi dijastaze. U poziciji čučnja vježba je prikazana da se vizualno dobije pozicija kralježnice, odnosno pravilno disanje i aktivacija mišića. U naprednijim varijantama ove izvedbe, kao dodatna opterećenja za trbušni zid mogu se dodati male lopte, od kojih se jedna potiskuje koljenima, a jedna rukama.

Slika 4 pokazuje nam izometričnu vježbu za stražnju stranu natkoljenice, gluteus i mišiće trbuha. Naravno da se vježba može izvoditi u dinamičkom režimu rada, ali već smo objasnilo zašto se izvodi u izometričnom obliku rada, odnosno s malom zadrškom (potiskivanjem pete na središte pilates lopte sa svjesnom aktivacijom trbušnog zida i pravilnim disanjem). Vježbe ovakvog tipa (pilates lopte, medicinske trake, male lopte…) ne izvode se u početnoj fazi ili kod osoba koje imaju veliki razmak između m. rectus abdominis, već samo vlastitim tijelom – različite vrste otpora i disanja.

Što se NE SMIJE raditi?

Nerijetko osobe s dijastazom nisu sigurne imaju li istu, ili im je neugodno priznati da imaju nekakav problem i zatražiti stručnu pomoć. Da bi priča bila teža, iz mnogobrojnih razgovora sa stručnim ljudima shvatio sam da su treneri jako rijetki koje se bave ovim područjem. U biti, to je ono što me je motiviralo da se počnem baviti ovim osjetljivim segmentom kineziologije. Da se vratimo na naslov odlomka, ono što se ne smije raditi, pogotovo u početnoj fazi liječenja:

  • Sve vrste fleksije trupa (trbušnjaci)
  • Sve vrste plankova
  • Rotacije trupa
  • Podizanja obje noge u ležećem položaju
  • Nekontrolirani doskoci (i doskoci općenito)
  • Vježbe s utezima i bučicama (pa čak i neke vježbe na trenažerima, bez obzira na to što je trbušni zid izoliran)

Nekoliko savjeta za kraj

Tijekom dosadašnjih saznanja spominju se steznici koji se nose oko područja abdomena. Što se tiče stručnih osoba, mišljenja su podijeljena. Moje osobno mišljenje je da steznici samo zavaravaju mišiće, odnosno preuzimaju funkciju. Bitno je „naviknuti“ mišiće na svjesnu aktivaciju i u svakodnevnim poslovima svjesno zadržati pravilnu posturu (držanje) tijela. Steznici, kao i tablete protiv bolova za rješavanje boli su samo ”varanje” mišićnog i lokomotornog sustava (kosti, ligamenti, tetive i hrskavice). Potrebno je biti fizički aktivan, a u ovom slučaju raditi vježbe koje smijete i morate, a potpuno izbjegavati štetne, koje su prethodno navedene.

Comments

comments