U subotu generacija 1986.–1990. 4.b razreda ponovno se okupila povodom 35. godišnjice mature.
Susret je započeo okupljanjem ispred bjelovarskog paviljona, gdje su zabilježeni prvi zajednički trenuci fotografiranjem, smijehom i prisjećanjem na školske dane.
Okupljeni su posjetili posljednja počivališta svoje drage razrednice Bože Tvrtković i kolegice Renate K. M., koja ih je prerano napustila. Bio je to emotivan trenutak u kojem su prisutni s poštovanjem i tugom odali počast važnim osobama iz svoje mladosti.
Prozivka i utvrđivanje prisutnih bilo je izazovno, predsjednica razreda stalno je brojala iznova – i opet završavala na brojci 2, pa je teško bilo dostići brojku 37, koliko ih je ukupno maturiralo.
Vesna je brojala više puta, ali iz velikog razreda ovog su se puta odazvali samo njih 14 – 13 žena i 1 muškarac (koji je, u šali, vrijedio za svu trojicu).
Teme razgovora bile su raznolike – od djece, posla, životnih uspjeha i padova, do neizbježnih trenutaka iz školskih klupa koje su nasmijale sve prisutne.
Treba se vidjeti češće!
Moto iz 1990. godine; ”Svatko od nas ima stotinu života, ali samo je jedan vrijedan sjećanja. Možda je to upravo ovaj, i zato – treba ga živjeti” i ovaj put je pokazao veseli duh koji i dalje živi među njima.
U odličnoj atmosferi i dobrom raspoloženju večera je održana u restoranu ”Feral”, gdje se druženje nastavilo i dalje uz smijeh. Oni ”malo mlađi duhom” nastavili su večer u jednom od bjelovarskih kafića, ne želeći da noć prerano završi.
Zaključak večeri bio je jasan – vidjeti se češće! Dogovoreno je da se već za par mjeseci okupe ponovno, možda na kavi (ili roštilju u Šandrovcu), i to, nadaju se, u još većem broju.
Divni ljudi, prekrasna večer i nezaboravna proslava – maturanti 4.b još su jednom pokazali da prijateljstva iz školskih dana ne blijede, već s godinama postaju sve dragocjenija. (ika)
