Foto: Mladen Legradi
Na sunčanu svibanjsku subotu, pod krošnjama starog drveća u središtu Bjelovara, ispod krova prekrasnog paviljona gdje se nekad šetalo s bilježnicom pod rukom i snovima u očima, okupili su se bivši učenici bjelovarske Gimnazije kako bi obilježili 67. obljetnicu svoje mature.
S osmijehom, ali i sjetom, prisjetili su se svojih školskih dana – prvih simpatija, strogih profesora, mirisa školskih klupa i bezbrižnih razgovora nakon nastave.
Danas su to ljudi zrelih godina, ispisanih životnih priča, no u njihovim pogledima još uvijek se zrcali mladost, prijateljstvo i zahvalnost za sve što su zajedno prošli.
– Svake godine nas je sve manje – tiho će netko, i svi nakratko zašute.
No upravo zbog toga, ovakvi susreti dobivaju još dublji smisao – podsjetnik su da prijateljstva koja su rođena u školskim danima mogu trajati cijeli život.
U zajedničkoj šetnji gradom, stali su pred svoju staru školu. Neki su položili cvijeće za one koji više nisu s njima, drugi su pogledom tražili prozor učionice gdje su sjedili, a svi su sa sobom ponijeli jednu istu misao: vrijeme prolazi, ali sjećanja ostaju… (ika)
