Zanesenjaci i ornitolozi prepoznati će među stotinama ptičjih pjevova jedan od najpopularnijih pjevova među lovcima, pjev prepelice. Ali poznat je i njihovim konkurentima, krivolovcima. Lovci se smatraju sportašima. Većini je teško pojmiti i povezati lovnu aktivnost s nečim sportskim. Porijeklo koncepta i razmišljanja o lovu kao sportu potječe još iz prapovijesti kada je život čovjeka izravno ovisio o životu drugih bića kojima je bio okružen. Možda su im lovci zbog toga bili zahvalni i pa su ih štovali kao božanstva. Danas, pored svetog Huberta, poštuju i lovne zakone koje dijelom sami kreirali, a dijelom ih temelje na biološkim istraživanjima, najviše radi očuvanja genetske raznolikosti divljači koju love i prirode kojom ju prehranjuju. Time su zadržali sportsku komponentu koja lovu u globalu omogućuje održivost i fer odnos prema divljim životinjama, a kako bi one najjače i najsposobnije preživjele za buduću reprodukciju,. Posebna je teme je li lov uz raspoložive i buduće tehnologije za proizvodnju hrane uopće potreban, odjeću i oruđe da ne spominjem. No, ne bi bilo fer, sportski i održivo da suvremeni lovci koriste suvremenu tehnologiju za išta više od povećanja vlastitog sigurnosnog odstojanja od lovine, jer bi inače lako izlovili sve životinje. Takav lov ima veliki utjecaj na istiskivanje mnogih vrsta sa svojih područja. O kojim se zabranjenim tehnologijama radi govori 66. članak Zakona o lovstvu.

Unatoč zakonu, ukoliko narednih tjedana noću izađete na ceste izvan svojih naselja, nemojte se začuditi glasnom i ponavljajućem zovu prepelica koje dopiru iz zabranjenih baterijskih vabilica s okolnih livada. Više od deset tisuća lovaca iz EU inozemstva, gdje lovostaj na prepelice prestaje mjesec dana kasnije nego kod nas, vikendima imaju priliku doći po svoj ulov. Pojedina lovišta koja ih dočekuju i naplaćuju lovno turističku uslugu nesportski im pripremaju teren koristeći zakonom zabranjene elektroničke vabilice za stvaranje inače nepostojećih velikih jata prepelica. Koja je u rano jutro lako pobiti raspucavanjem sačme po livadi u čijoj se pokošenoj travi uzaludno pokušavaju sakriti. Naravno da se ne radi o sportu, niti o lovu, nego o krivolovu u kojemu deseci tisuća ovih i drugih ptica završe u skupocjenim porcijama talijanskih restorana. Njihova brojnost u Italiji i drugim zemljama nije bez razloga zakonski puno bolje zaštićena. Za to vrijeme hrvatsko zakonodavstvo lovostaj za prepelicu nije uspio znatnije produljiti sukladno zahtjevima utemeljenima na međunarodnim istraživanjima brojnosti, rasprostranjenosti i ugroženosti na seobenim pravcima koji su brojnim zemljama zajednički. Pa bi se očekivalo da je i odgovornost zajednička, ujednačena, tako da lovostaj bude usklađen s onima u EU zemljama, a ne s onima izvan nje. Ipak, nadležno ministarstvo pokazuje da je čak sposobno razlikovati koliko je desetaka tisuća prepelica ulovljenih u RH domaćih, a koliko ih iz drugih zemalja. Ne spominjući broj onih koje su ubijene ilegalnim metodama. Zanimljivo, Hrvatski zakonodavac i sudska praksa smatraju da elektroničke vabilice i drugu opremu za krivolov nije zabranjeno proizvoditi, prodavati, kupovati i posjedovati. Zabranjeno je ono što je najteže uočiti i dokazati: korištenje. Logično, kada se u njihovim krugovima nalaze brojni istaknuti i iskusni lovci. Ili su to ipak krivolovci?

Comments

comments