RECENZIJA | Svi hvale Nolanovu “Odiseju”, ali nitko ne govori o njezinoj najvećoj slabosti

Piše: Ivan Ožegović

Ako se za jedan film 2026. godine treba reći ”najiščekivaniji film godine” – to je definitivno ”Odiseja” Christophera Nolana.

Evo, već je desetak dana u kinima i apsolutno preporučam da odete pogledati, jer i oni koji znaju manje o filmovima već su preko Interstellara, Oppenheimera, Inceptiona i Nolanovih Batmana naučili da je to jedan od rijetkih redatelja zbog kojih treba pohitati u kino i doživjeti potpuni filmski doživljaj.

Nemojte se iznenaditi ako netko iziđe na pola filma jer mu je previše buke, ali to ste već do sad naučili da je u Nolanovima filmovima puno pažnje posvećeno zvuku.

No, krenimo ispočetka.

Kada bih morao jednom rječju opisati ovaj film, rekao bih: „SPEKTAKL”.

Riječ spektakl nije nužno u svemu pozitivna jer ima prizvuk površnosti odnosno jačeg pakiranja nego sadržaja, ali je najveća kvaliteta ovog filma što je Nolan uspio dovući publiku da hrli gledati priču staru skoro tri tisuće godina koja je inače obavezna lektira u većini škola diljem svijeta.

Ako postoji kategorija ljudi koji će biti najoduševljeniji ovim filmom to su onda učiteljice hrvatskog jezika, jer kad im neki klinac u razredu kaže da mu je dosadno učiti o Homeru, ona će mu odsad moći reći da pogleda Odiseju i zeznut će malog da pomisli kako je sva starija književnost nabrijano spektakularna.

Dok on skuži da nije tako, već će pročitati pola Gundulića i Marulića.

Moja ocjena je: 7/10 (iako više naginje prema 6 nego prema 8)

Najveći problem filma:

SCENARIJ

Kažu da su novele svojom duljinom idealni predlošci za film. (Za one koji ne znaju, novele su malo kraće od romana, a dulje od kratkih priča). Odiseja je EP i tu ima hrpa radnje, dovoljno vjerojatno za tri filma ove duljine.

Ovaj scenarij djeluje kao predložak za mini-seriju, ali je snimljeno u formi dugometražnog filma i to je glavni problem glavnog problema.

Iako osobno volim filmove bržeg tempa, ovdje se u jednom trenutku kad krene nizanje čudovišta, sirena i nemani zapitaš se zašto neke od njih, recimo divove u oklopima, nije izbacio.

Također velik je problem što zbog hrpetine radnje u nekim dijelovima mora toliko žuriti pa ne stigne zastati i tijekom tog puta bolje razraditi neke scene i dublje zakopati odnose. To je problem koji se najčešće događa u biografskim

filmovima jer si autori zadaju previše za ispričati pa krene puko nizanje događaja koji postanu isti. Ovdje imamo upravo takvo nizanje scena bez da se ikakva promjena dogodi glavnom liku, a kad to i pokušaju napraviti tada je to izvedeno šablonski i banalno gotovo kao u lošim komedijama.

Jedna stara pojednostavljena definicija kaže da je glavna razlika između komedije i tragedije to što se u komediji glavni lik mijenja brzo, a u tragediji sporo.

Ovdje imamo situaciju da se njegova posada pobuni protiv njega; nakon toga ih on spasi od nedaće, pa su opet zajedno i veliki prijatelji, ali čim zapuše malo jači vjetar se opet pobune.

Nadalje, velik problem kod scenarija je Nolanovo pisanje dijaloga. To u nekim filmovima uspio bolje prikriti, ali ovdje na dijelovima baš bude neugodno jer imaš osjećaj kao da je išao „glupim Amerikancima” crtati i objašnjavati da sve shvate.

Najveći primjer toga je kad sin kaže „Ti si Odisej. Ti si moj otac.”, nakon toga je samo falilo da mu Odisej kaže „Da, ja sam tebi otac, a ti si meni sin”.

I još jedna stvar oko scenarija; Nolan se u gotovo svakom filmu bavi razbijanjem vremena i propitivanjem protoka vremena. To je nešto čemu se veselimo kad idemo u kino vidjeti kako će ovaj put propitati vrijeme odnosno kako će ga sad „ispretumbati”. 

E, ovdje je to napravljeno tako da sam se pitao je li bilo potrebno i što smo time dobili – čak ni u tome nije bio nešto posebno hrabar ni inovativan. Dobilo se malo na dinamici i na tome da on ima svoj potpis, ali u pričanju priče – ne baš puno.

Kod scenarističkih problema je važno istaknuti što mu ovaj put brat nije pisao s njim, a vrijeme je pokazalo da mu je brat scenaristički jači od njega i što je važnije on je to svježe oko izvana koje ispolira scenarističke probleme koji ovdje nisu pročišćeni.

Posebno je zanimljivo vidjeti da na filmu od 200 milijuna dolara scenarij nije pročišćen. Koliko god je to mana, ali je dobra stvar znati da je Nolan na tom levelu umjetničke slobode i kontrole da mu se nitko ne smije petljati. Naravno, ta sloboda je dvosjekli mač jer ovdje se porezao.

Recimo, kad je radio Inception on i DiCaprio su imali trzavice oko scenarija, što se može vidjeti i po tome što nikad nisu ponovno surađivali, ali je DiCaprio izjavio da je Nolan najbolji redatelj akcijskih scena na svijetu, no da baš ne kuži odnose likova.

Vjerujem da su te svađe bile korisne jer kad se usporede odnosi u Inceptionu i Odiseji, ipak Inception odnosi uvjerljivu pobjedu.

U Odiseji pola grupnih scena završava tako što posadu nešto počne ganjati pa oni bježe. To se valjda ponovi desetak puta u filmu.

A akcijske scene – previše ih je, brate. Jednostavno, mlate se i kad treba i kad ne treba pa u jednom trenutku pomisliš da ću ući Steven Seagal kao davno izgubljeni član Odisejeve posade i sve ih zašamarati.

Kod akcijskih scena je uvijek pitanje jesam li nešto vidio nešto novo u scenama tučnjave. Nažalost ovdje je odgovor: NE.

Začuđujuće su preziheraški napravljene, a pred kraj filma i vrlo upitne motivacije.

Ovo su samo neki od problema scenarija. Tko god pogleda film, neće moći ne primijetiti manjkavosti scenarija jer ih je hrpetina. Nolan sve to pokušava „pokrpati” dinamikom i brzinom pripovjedanja, ali po meni mu to ne uspijeva, no uspije držati interes najšire publike tri sata i na tome mu se treba skinuti kapu.

Hajdemo o ostalim elementima filma.

KAMERA

Vjerujem da je moguće da Hoyte van Hoytema (direktor fotografije) dobije Oscara i za ovo, ali osobno mislim da ne bi trebao. Ima hrpa predivno snimljenih pejzaža, no moj glavni problem je što ima puno lijepih slika, ali ako se zapitam jesam li ostao paf na neke pomake kamere – ne, nisam. Unaprijed se ispričavam jer sam pred par dana ponovno gledao „Amelie” nakon valjda desetak godina i baš su me

fascinirali pomaci kamere. Odiseja je lijepo snimljena, ali kad se sjetimo one reklame koja je pred par godina bila viralna gdje je Hoyte van Hoytema razvalio, onda izgleda kao da je Odiseju snimao vozeći s podignutom ručnom.

Možda sam tu presubjektivan, ali meni najdraži redatelji i snimatelji su najjači u spoju pomaka kamere i kombinaciji s glazbom (recimo na primjeru WKW i Doylea), a ovdje se to nije dogodilo. Lijepo izgleda, ali očekivano lijepo za tako skup film – ništa više od toga.

Vizualno još imam problem što sam se par puta tijekom filma sjetio Gladijatora i toga kako si je Ridley Scott snimajući Gladijatora zadao kako želi da to vrijeme izgleda bolje nego što je ikad prije na filmu viđeno.

Nisam snimatelj i ne mogu tako detaljno objasniti što ne funkcionira s ovim nekim scenama u interijerima, ali znam da sam pomislio kako bi to Storaro i Bertolucci snimili bolje, odnosno masa drugih redatelja bi se poigrali i nekako napravili nešto wow.

Recimo kad se govori o Nolanu kao najmoćnijem komercijalnom redatelju današnjice i pokuša ga se usporediti s Kubrickom – jednostavno, ovo je vizualno tri kategorije ispod onoga što bi Kubrick napravio.

Jer kod njega i u lošijim filmovima barem vidiš veliko promišljanje oko kadriranja te razinu hrabrosti i kreativnosti koje ovdje nema.

GLUMA

Matt Damon

On nije glumac velikog raspona i zavidnog talenta. Kad razmišljate o Matt Damonu sigurno se nećete sjetiti kako je bio drugačiji od filma do filma kao recimo Gary Oldman ili kako je svojim akcijskim likovima dao sloj dubine koji drugi ne vide kao Denzel Washington.

Ne, on se proslavio kao scenarist i jako je pametno gradio karijeru birajući dobre filmove, ali ruku na srce niti u jednoj ulozi nikad nije bio sjajan.

Možda vam je bio simpatičan, zgodan ili imao lijepu frizuru i lijepa je filmografija koju je nanizao, ali jako je teško naći neku ulogu gdje se može reći da je on sjajno glumio.

Tako da za sve koji ga vole i očekuju da će ovo biti uloga u kojoj će biti očarani njegovom glumom – ništa od toga.

Za one koji ga ne vole, ne brinite neće vas jako peći za oči i smetati njegova gluma, osim recimo u par scena od kojih je najpreglumljenija scena filma scena kada ga se zaveže na brodu. Tu je baš neugodno njegovo preglumljavanje, ali inače je podnošljiv većinu ostalog vremena. Mislim, on ne radi ništa, ali barem ne preglumljava.

Čak mislim da će dobiti nominaciju za Oscara, ali to je apsolutno neopravdano, nego samo jer je u

velikom filmu.

Iako nisam neki ljubitelj filma 300, par puta mi je tijekom Odiseje prošlo kroz glavu „Zašto ovo ne glumi Gerard Butler?”. Da, to bi bilo puno bolje.

Barem bi 50 glumaca u Hollywoodu odigralo ovu ulogu bolje, odnosno nešto bi pokušali. Ovako imamo priliku tri sata gledati Matt Damona u ulozi Matt Damona na brodu s njegovim poznatim tupim pogledom.

Pola Odisejevih motivacija i karakternih crta koje su upisane u scenarij ostane nejasno zbog njegove

glume…

No, kad se sjetimo kakvom je glumcu Nolan dao glavnu ulogu u Tenetu, možemo se lupati nogom u guzicu i skakati od sreće.

Baš mi je u zadnje vrijeme iskočilo hrpa intervjua Matt Damona i on je neosporno pametan tip. Rekao bih da je to tip koji je vjerojatno jako ugodan za raditi, načitan, bistar, ali u kadru je nemoćan.

Općenito, Odisejeve karakterne crte koje su upisane u scenarij kao nužne nije opravdao, a kamoli da je promjenom još nešto obogatio.

Znači, moguće da dobije nominaciju za Oscara, ali bi realnije bilo Zlatna malina.

Tom Holland

”Kakav ćaća, takav sin” moglo bi se reći. Njegova gluma je neugodna.

Dodjeljuju mu se uloge jer je hollywoodska zvijezda, a to je postao u superjunačkim filmovima gdje si pola filma pod maskom dok ostatak vremena igra scene koje se pitaš je li ih pisao AI ili malo dijete.

No, kad se dođe na imalo ozbiljniji materijal, Tom Holland postane smiješan. To je slika trenutne situacije u većini američkih megaskupih filmova – producenti diktiraju odabir glumaca jer je njima važno da im glumi mali koji je trenutno jako popularan. Pozivam vas da malo bolje obratite pažnju na njegove scene jer ćete osjećati susramlje kad vidite što on radi. Pogotovo se to vidi kad dođe nešto što nalikuje na ozbiljnu dramsku scenu.

Korisno je to vidjeti jer je to ono što razlikuje vrhunski nogomet od glumačkog posla. Kad bi se u nogometu tako mogli ponašati, dogodilo bi se to da tip kao Tom Holland igra u prvoj postavi na SP-u u nogometu i tijekom utakmice 90 minuta trči i zabija se glavom od stative do stative, a s loptom se sastane jedino pogledom na centru.

No, zato što je jako popularan ste ga stavili u prvu postavu. Možda biste mu poslije čak pokušali namjestiti nagradu za igrača utakmice, ali bi vas tribine isfučkale.

Zendaya

Iako jako zagovaram promatranje glume što objektivnije, odnosno barem težiti objektivnosti – moram reći da sam kod ove cure vrlo subjektivan jer iskreno ne kužim čemu je nastala frka oko nje.

Imate glumica koje loše glume, ali su barem zgodne. Ova niti glumi, niti izgleda nešto posebno, niti ima nešto treće. Fakat ne kužim i kad god se pojavi u kadru navijam da njen lik što prije pogine ili se makne.

Najgore mi je kad još krene šmirati odnosno glumiti da razmišlja jer očito vidiš da ne sluša niti kuži što se događa u sceni, ali to pokušava pokrpati najjeftinijim trikom tako da izgleda kao da nešto razmišlja.

Veliki Fabijan Šovagović je rekao „Glumcu se na licu mora vidjeti koliko je knjiga pročitao”. Bojim se da je brojka knjiga koje je ona pročitala vrlo oskudna.

No, isto tako po onome koliko ju mediji guraju i koliko se očajnički trude od nje napraviti zvijezdu, rekao bih da je pitanje vremena kad će joj uvaliti Oscara. To je jedan od razloga zašto su Oscari izgubili kredibilitet i nastavit će ga gubiti.

Jer sigurno ima kritičara koji vide što ona radi, ali ako nemaju hrabrosti to popljuvati jer je u pitanju veliki film – publika počne gubiti vjeru i u nagrade i u kritičare. (Ej, sjetimo se da je Barbie imala ocjenu 100 od strane kritičara na Rotten Tomatoesu)

Robert Pattison

On se jako trudi, ali postoji „ali”.

Svim silama se bori izaći iz sjene glumca iz Sumrak sage i zadnjih 10-ak godina bira art filmove, te radi s nekim od najvećih art redatelja današnjice i to je za svaku pohvalu. No, mora se napomenuti da to što se on trudi, ne znači da donosi plodove jer ovdje na trenutke opet glumi kao da je u sapunici.

Baš sam gledajući ga razmišljao kako je to slično s našim glumcima koji glume u sapunici, a kad ih nakon toga vidiš u kazalištu na nekom ozbiljnom djelu; krene preglumljavanje sve u šesnaest.

E, to je isto s njim. On je za razliku od Zendaye i Tom Hollanda dobro odabran za svoju ulogu. Barem vidimo da je to taj neki ljigavi tip, pa kad šuti i ne radi ništa funkcionira. Nažalost tada jedino funkcionira.

Hoće li on dobiti nominaciju za Oscara za sporednu? Ne bih volio, ali postoji šansa. No, tješim se da je super što je poklonio Nolanu knjigu o Oppenhaimeru pa je zato ovaj snimio taj film. Tako da mu je Nolan ulogom u Odiseju vratio dug.

Anne Hathaway

Nju većina kritika hvali i diže u nebesa kao glumački najjači dio filma. I da, u odnosu na ovu prvu četvorku kojima se može vidjeti puno zamjerki – ona je zbilja razinu iznad. No, postoje dva mala problema: prvi, to je uloga koja je napisana da bi se u njoj zasjalo i ima puno prostora za pokazati bogatstvo svoje glume. To je ona samo djelomično uspjela.

Druga stvar je da nije napravila ništa posebno. Nije napravila neku transformaciju, opet je ponovila neke već poznate trikove i ne mogu se oteti dojmu da bi bolje glumice ovu priliku bolje iskoristile. Ne volim gledati što bi bilo kad bi bilo, ali Nolan je surađivao s Marion Cotillard.

Recimo ona bi bila puuuno bolja za ovu ulogu (a da ne spominjemo Amy Adams, Saoirse Ronan, Penelope Cruz, naša Zrinka Cvitešić…).

Anne Hathaway je posao odradila korektno, vjerujem da će dobiti nominaciju za Oscara, ali koliko god je ona ok, ipak glumački ne spada u kategoriju najboljih glumica Hollywooda.

Samantha Morton

E da, dolazimo do nje. Ona je genijalka.

Davno sam izjavio da je po mom mišljenju ona jača glumica od Meryl Streep, ali mislim da zbilja nije dobila dovoljno prilika. Ne znam je li kriv agent, ona sama ili nešto treće, ali nadam se da će sada dobiti glavnih uloga i to puno i kod sjajnih redatelja.

Ovdje je ona glumački gledano najjača karika filma i presretan sam zbog toga. Bilo bi mi draže da je ima više, ali ovaj njen dio je pravo malo remek djelo.

Maestralna je, jedino što se može prigovoriti da nije to taj tip genijalne transformacije koju je uspio napraviti Gary Oldman u Openhaimeru u još manje screen timea, ali tijekom njene karijere smo već vidjeli bogatstvo raspona i širinu njenog talenta.

Ako ju niste gledali u Sweet and lowdown, obavezno pogledajte.

Dugi niz godina govorim da je ona jedna od najjačih živih glumica, a ovdje je to i potvrdila.

Charlize Theron

Ok je, ali je taj njen dio scenaristički pun problema od kojih je glavni: „Zašto bi on s tobom ostao toliko dugo?”.

Tu ne vidim da su njih dvoje nešto uspjeli spasiti glumom i igranjem odnosa. Je li ponudila nešto novo? Ne. No, jesmo li već prije vidjeli da može? Da.

Meni je samo žao što ona više glumi u tim blockbusterima nego u malim independent filmovima gdje bi mogla dobiti uloge na kojima bi mogla više pokazati.

J.Leguizamo

Bolji nego inače. Dugo ga nisam gledao, ugodno me iznenadio. Zapravo, ne znam jesam li ga ikad gledao u ovom tipu uloge.

No, postoji taj veliki upitnik zašto Latinosu dati da glumi Grka o čemu možete puno pročitati na drugim mjestima.

Jon Bernthal

Ne bih trošio riječi – ne kužim zašto se njega odabire ikad igdje. Možda je on jako zgodan pa se igra na tu kartu, ali brate mili taj ga preglumljava sto na sat. On doslovno ne može popiti gutljaj vina bez da preglumi. Glavno pitanje je: „Zašto bi se njega ikad odabralo za iti jednu ulogu?”

Time dolazimo do najrazvikanije teme, a to su upitne kasting odluke.

Lupita Nyong’o i E. Page

Iskreno, mediji su eksplodirali oko odabira ove dvije uloge. Toliko sam toga pročitao prije samog filma, pa sad neću ići u dugačko objašnjavanje zašto mislim da je opasno zagovarati da se može birati bilo koje glumca za bilo koju ulogu jer bi se zbilja moglo doći do toga da jednog dana gledamo bijelog glumca kako glumi Baracka Obamu ili snimamo pad Vukovara s postavom koju polovicu glumaca čine Indijci.

No, moje glavno stajalište oko ovih kerefeka s castingom je: jesmo li izborom Lupite Nyong i E.Page u ove dvije uloge išta dobili? Ne, apsolutno ništa.

Je li Lupita Nyong’o do koljena po ljepoti Heleni iz filma Troya? Ne.

Znači želio si staviti tamnoputu glumicu da glumi najljepšu ženu tadašnjeg svijeta? Jel bi se to uspjelo da si recimo stavio Naomi Campbell i pomladio je ili da si stavio neku vanserijski zgodnu tamnoputu glumicu? Da, ali Lupita Nyongo to nije i ona nije ispunila glavnu zadanost scenarija za taj lik.

Mi moramo padat na guzicu od njene ljepote da shvatimo motivaciju likova koji idu u rat zbog nje.

A za E. Page koje se većina publike sjeća kao sitne slatke djevojke iz Juno i Inceptiona, odabrati ju u ulozi vojnika…..Nisam siguran što se dobilo?

Kad krene scena s blatom po glavi jednostavno se počne nametati puno pitanja. Nisi siguran što gledamo i zašto. Na stranu to što je očita referenca na „Idi i vidi”, ali jednostavno tu ulogu si mogao dati milijunima glumaca bez da bismo imali ikakvih problema s tom

scenom, a ovako si moram postaviti pitanje zašto si odabrao baš E.Page za tu ulogu?

Jednostavno, to je neki Nolanov statement kojim je jako išao niz dlaku trenutnim glasačima za Oscare, no mislim da će za 20-30 godina ljudi gledat ovaj film i pitati se što mu je bilo da je radio takve nepotrebne kasting akrobacije. Potencijalno će ga čak i sprdati jer s ova dva vrlo radikalna poteza se nije ništa dobilo (osim velike medijske halabuke).

Ponavljam, nije prvi put da je on s castingom jako zeznuo. Sjetimo se Teneta.

GLAZBA

Moćna je, ali nisam oduševljen. Osobno bih volio da se Nolan vrati suradnji s Hans Zimmerom. Tada mi je imao neke pamtljivije score-ove (pogotovo u Interstellaru).

Ovdje je to sve dobro, ali jednostavno, nakon filma nisam imao potrebu pustiti soundtrack, dok druge njegove soundtracke slušam godinama.

KOSTIMI

Ne znam zašto, ali su mi bezveze. Ovakvi filmovi dobivaju hrpu nagrada u tim kategorijama, ali moram

priznati meni je to izgledalo kao loša kopija Lord of the Ringsa i neki pokušaj koji baš nije uspio.

ČUDOVIŠTA

Čim smo izašli iz kina par ljudi je komentiralo izgled čudovišta i da im je loše. Tu je bila očita referenca na Guillerma del Tora i lijepa je namjera željeti odati počast drugom filmašu, ali kad nešto ne funkcionira treba imati dovoljno samokritičnosti i naći bolje rješenje, a ne ustrajati. Makar bilo u dobroj namjeri.

ZAKLJUČAK

Obavezno odite pogledati u kino i nemojte biti ljenguze pa misliti da je ok jer ćete ga moći gledati za par mjeseci u udobnosti svoje fotelje. Ovo je film za koji se isplati potegnuti u kino.

Je li u top 3 Nolanova? Neeee, nije ni blizu TOP 5 njegovih, ali mislim da Nolan ima kredita za još 15 ovakvih filmova.

Dobro je što su mu Tenet i Dunkirk slabiji, tako da vam neće biti njegov najslabiji film i nećete biti posebno razočarani.

Najvažnija stvar kod ovog filma je što uz sve mane je uspio dovući publiku da gleda priču koja je temelj svjetske književnosti i time će ju približiti generacijama đaka. Uz sve mane i zamjerke ovog filma, on nije išao raditi blesav i plitak film, nego se bavio nečim što je za njega možda prevelik zalogaj i nije do kraja uspio, ali je iskreno pokušao.

Nećete se dosađivati u kinu, možda će vam neke stvari na trenutke zasmetati i malo vam biti banalne, ali ovo je film kojem treba pokloniti svojih 3 h jer je njegova glavna namjera bila kao što sam na početku rekao: spektakl. I u tome je uspio, prema čemu su mnogi bili jako skeptični.

Idite i vidite. 🙂