Roberta Krvajica (18), maturantica je Ekonomske i birotehničke škole, a tenisom, svojom najvećom ljubavi, bavi se od svoje devete godine.
Osim što nas je osvojila svojim stavom i sigurnošću u sebe i ono što radi, nismo mogli ne zamijetiti i Robertin kompletan izgled i modni izričaj pa smo vam je odlučili predstaviti u rubrici Street style.
Bjelovarčanka u Americi
Roberta je uvijek bila među prvih 15 tenisačica u Hrvatskoj, a već krajem osmog razreda znala je da želi ići studirati u Ameriku odnose s javnošću, dobiti stipendiju i ondje nastaviti igrati tenis.
-Sada radim na realizaciji toga i mislim da će se to ostvariti. Cilj mi je ondje dobiti diplomu, vratiti se u Hrvatsku i raditi kao sparing–partner ili čak kao trener. Želja mi je prenositi znanje na druge. Za profesionalnu karijeru treba i sreće i novaca. Ako si iz manjeg grada, onda uistinu nedostaje dosta faktora. Na prvom mjestu je zatvorena teniska dvorana i veća podrška Grada–kazala je Roberta.
Poraz je sastavni dio sporta
Kao svoje teniske uzore, Roberta ističe Šarapovu i Federera, a kao najdraži meč, onaj u Slavonskom brodu, prije godinu i pol, koji je trajao tri i pol sata u osmom mjesecu na 38 stupnjeva u hladu, kada je dobila pehar za prvo mjesto. Svojim najvećim uspjehom smatra to što je sa samo 17 bila državna prvakinja u parovima, a kod kuće ima 70 pehara–prvih, drugih i trećih mjesta.
-Tek sam se nedavno naučila skulirati i ostati hladna na meču. Prije sam znala biti preplavljena emocijama, poput Gorana Ivaniševića, dolaziti doma i plakati zbog izgubljenih mečeva, a sada na poraz gledam kao na sastavni dio sporta–iskrena je Roberta.
Voli se srediti i moda joj je dosta bitna
S obzirom da su nam prišapnuli da Robertu doslovno salijeću pripadnici jačeg spola, sama nam je otkrila koliko joj je zapravo bitan modni izričaj i općenito fizički izgled.
-Moda mi je vrlo bitna i trudim se ne ići po dućanima jer mi se uvijek nešto svidi i poželim to kupiti. Treneri su mi prigovarali da kakva sam ja to sportašica koja na turnir dolazi u trapericama i tek onda se presvlači. U školu najčešće nosim hlače, košulje, sakoe, a u grad haljine. U sportskom izdanju sam jedino kada treniram i šećem psa ili kasnim u školu–smije se Roberta.
Kaže kako joj je životni moto ”Živi svaki dan kao da ti je posljednji jer ne znaš što ti sutra nosi”. Priupitali smo ju što misli o trenutnim trendovima i je li pomodna, a ona nam je iskreno rekla da nikada ne bi obula tenisice s debelim ravnim džonom, da joj se nikako ne sviđaju metalic–stvari, krznati prsluci, tenisice s mašnama i coflekima i trapez–hlače te da uvijek nosi samo ono što joj se sviđa, bez obzira na to je li to sada moderno ili ne.
-Cipela imam 20 pari, haljina 50–ak, košulja imam 60–ak… Morat ćemo kupiti tri nova kofera kada ću ići u Ameriku–kroz smijeh je kazala Roberta.
Mlada tenisačica nam je priznala da se šminka, ali da konturiranje i bronzeri kod nje ne dolaze u obzir. Također, otkrila je i da na sebi najviše voli svoje plave oči i zube te svoju visinu (180) i sportsku građu.
-Kada na svoju visinu od 180 centimetara obujem štikle, u gradu mi se nitko ne usudi prići–šali se Roberta.
”Slaba sam na nogometaše”
Osim tenisa, Roberta obožava i duge vožnje biciklom kroz šumu, pisanje ljubavne poezije, dobru hranu, more, sunce, plažu, svog psa, prave prijatelje i svoje cipele. Roberta nema dečka, ali trenutno ga ni ne traži jer krajem osmog mjeseca ide u Ameriku. Ali priznaje da je slaba na sportaše, a posebno nogometaše. Robertu smo malo priupitali i o tome koje su joj mane, a koje su joj vrline. Kao svoje mane istaknula je iskrenost, komunikativnost i optimističnost, a mane tvrdoglavost i ponekad pretjeranu temperamentnost.
-Volim život, volim se smijati, znam što hoću i ne dam da me na bilo koji način omalovažavaju jer znam koliko sam se pomučila za svaki rezultat. Stojim s dvije noge na zemlji i svjesna sam svojih mana i vrlina. Nastojim biti bolja osoba i u sportskom i u privatnom smislu. Često mi kažu da sam prezrela za svoje godine i fizički i psihički, ali to je posljedica bavljenja tenisom i činjenice da sam uvijek sama na terenu te da sam odmalena dobila režim po kojemu sam morala živjeti. Mislim da me to izgradilo kao ličnost. Nikada nisam pomišljala na odustajanje–kazala je. (ika)
Comments are closed.