Epigenetika smatra da od svojih roditelja nasljeđujemo DNK zapis za prehrambene navike, traume, osjetljivost na stress, bolesti. Naravno da nasljeđujemo predispozicije, ali da li će do bolesti doći ovisi o nama I našem ponašanju prema vlastitom organizmu. Briga o načinu ishrane, tjelovježba, smanjenje stresa su faktoti koji će naš organizam usmjeriti u dobrom ili lošem smjeru.

Prehrana naših predaka je zapisana u našim genima. Upravo hrana koju su jeli naši preci je hrana koju naš organizam voli. Bitno je znati da se i mi prilaogođavamo današnjim promjenama ishrane, ali baza nam treba biti prehrana naših predaka.Crijevna flora počinje sa svojim nastajanjem od poroda. Vaginalnim porodom nasljeđujemo floru od mame, nešto iz okoliša I dalje prehranom se nadograđuje. U slučaju da je porod carskim rezom sastav se mijenja. Kao što znate poremečaj crijevne flore dovodi do alergija, autoimunih bolesti, kroničnih bolesti.Zapadnjačka prehrana je sve siromašnija cjelovitim namrinicama, sve je bogatija mesom i rafiniranim proizvodima što dovodi do promjena u sadržaju crijevne flore i tako do nastajanja bolesti.Uzroci izumiranja ili smanjenja određenih bakterijskih sojeva u debelom crijevu modernog ljudskog bića traže se uglavnom u sljedećim čimbenicima:

1. rutinsko korištenje antibiotika: antibiotici uništavaju i štetne i korisne bakterije. Nakon korištenja antibiotika, crijevna flora se teško oporavlja. Moguće ju je oporaviti probioticima i prebiotici (u obliku hrane ili dodataka prehrani). Antibiotici se sve više pripisuju, kada to možda I nije nužno, a probiotike koristi mali broj ljudi.

2. češći C-rez: vaginalni porod ima skup loših, dobrih i neutralnih bakterija koje potiću razvoj vlastite crijevne flore i razvoj imunološkog sustava djeteta. U slučaju vaginalnih porođaja, crijevna flora se razvija u nekoliko dana, djeca rođena carskim rezom  trebaju oko 6 mjeseci za razvoj vlastite crijevne flore.

3. odsutnost dojenja: majčino mlijeko sadrži probiotičke bakterije, te odsustvo dojenja također remeti stvaranje kvalitetne  crijevne flore

4. prehrana siromašna vlaknima također utječe na uništavanje dobrih bakterija u crijevima. Da bi se to izbjeglo potrebno je hraniti se cjelovitim žitaricama koje sadrže klicu, povrće, voće, sjemenke, mahunarke, orašasti plodovi. Dnevno nam je potrebno 25 do 30 g vlakana žene I 40 g muškarci.

Vlakna su hrana dobrim , nama potrebnim baktrijama.Studije su pokazale da smanjen broj bakterijskih sojeva ne samo da se javlja u ljudi koji jedu nezdravo, već i kod djece, unuka istih. Uz svaku sljedeću generaciju, raznolikost bakterijskih sojeva je niža.

Rješenja:

Obnova crijevne flore probioticima

Postoji još jedan, praktičan način za vraćanje crijevne flore: uzimanje probiotika. Visokokvalitetni Probiotici sadrže važne bakterijske sojeve koji su bili prisutni u crijevima naših predaka. To su uglavnom različite lakterija i Bifidobacteria:

Lactobacillus helveticus (štiti od infekcija mjehura, vaginalne infekcije, Candida, štetne bakterije, dok povećava gustoću kostiju),

Lactobacillus reuteri (štiti zube i desni, smanjuje mogućnost razvoja alergija),

Lactobacillus rhamnosus (pomaže u gubitku težine),

Naravno da bi se baketrije nahranile I tazmnožile obavezno su potrebni prebiotici.

Posljednje rješenje: transplantacija femoralna, crijevna Mikrobiologija

Preseljenje flore iz zdravog čovjeka na bolesnog. U tom procesu, male količine fecesa iz zdravog crijeva se prenose na crijeva bolesnog čovjeka.. Potrebno je početi odmah korištenje zdrave prehrane bogate vlaknima, inače se novi sojevi ne mogu  smjestiti u crijevima. Fekalna transplantacija mnogima zvuči čudno ili čak odvratno, ali u određenim slučajevima (pogotovo kada je riječ o crijevnim poremećajima u kombinaciji s rezistencijom na antibiotike) jedino rješenje za očuvanje zdravlja ili čak života. Crijevna flora zdravog čovjeka može u kratkom vremenu uništiti patogene bolesti u ljudskim crijevima.

Higijena

Razvoju crijevnih bakterija također pomaže naša higijenksa praksa. Prekomjerna higijena se pokazala štetnom. Nema ništa loše u igri u pijesku, sa životinjama u prašini i blatu. Mnogo više štete je prekomjerno korištenje anti-bakterijskih agensa i antibiotika.

Alma Bunić

Comments

comments