Često se kaže kako se ljude najbolje upoznaje kada ih pozovete na feštu, i nakon nekoliko pića i ića, pokaže se pravo lice (od onog da sjede u kutu i nadureno čekaju kraj, do onih koji lijepe novčanice na čelo). Neki su svadljivi, a opet neki šire ljubav prema poznatima i nepoznatima.
I tada su najbolnije teme–politika, sport i novci. Svi su stručnjaci i znaju sve. Pogotovo kada se te tri teme spoje. I onda, uslijed žustre rasprave, padne na pamet ona ”Svašta majka rodi, samo ne….”
No dobro. I to je dio konverzacije i, ponekad, liječenja frustracija. Ali teme su, kao bivšeg ministra frizura, postojane u svakoj vremenskoj (ne)prilici.
”Budala i lopov”
Slična stvar sa poduzetništvom–svi znaju sve, a poduzetnici (poslodavci) su često okarakterizirani kao lopovi, tlačitelji robova, budale, kreteni…. kojekakvi atributi.
Iako nas ima raznih, gledajući karakterno, tako i poduzetnika ima svakakvih. Jedna od naših većih mana je trpanje jaja u istu košaru. Ma hajde, molim te, pa čemu to? Ukoliko se radi o muškom poduzetniku–taj mora da je ”budala i lopov koji samo iskorištava radnike”. Ukoliko se pak radi o ženi poduzetnici–”S kim je ta morala spavati da dođe tu, sigurno ima nekog sponzora..”
I opet ponavljam, pa čemu to?
Lijepe poduzetničke priče
Najlakše je davati svoje mišljenje iz dnevnog boravka, ne informirajući se (komentare trolova na društvenim mrežama ne računam), imati sužen pogled na svijet, i ono najgore–ne želeći preuzeti odgovornost za išta. Pogotovo ne za nešto što bi uzburkalo dosadnu svakodnevicu.
Drugu stranu priče–rijetko ćete kada i imati prilike čuti. Uglavnom nas mediji napadaju sa crnjacima, na koje smo toliko otupili, da ih i ignoriramo. Lijepih, uspješnih poduzetničkih priča (koje nisu plaćeni oglas), zbilja malo ima u medijima.
A primjera ima. I to puno.
”Sezona kiselih krastavaca”
Nebrojeni broj besanih noći, bore nastale od briga kako isplatiti plaće, jer iako imaš 10 zaposlenih, o tebi ovisi zapravo 10 obitelji. I ide se, iz dana u dan. Tek nekoliko dana postoji lagani predah i onda opet u krug–hladni pogon je skup, a ovisno o djelatnosti s kojom se baviš, postoje mjeseci koji spadaju u kategoriju ”sezone kiselih krastavaca”.
Ipak, ide se… I pitaš se nakon par godina, kako si došao/la sa dvoje zaposlenih na njih 16. Uspijevaš. Možda šira okolina i ne zna čime se baviš, ali redovito znaju kada se kupio novi automobil ili kuća. Ma koga briga. Ta ista okolina ne bi svoj jedan dan komocije mijenjala za tvoj užurbani (s radnim danom 5-23h–jer ipak se mora spavati).
Patetična floskula
Doduše, ima i onih koji bi se upustili u poduzetništvo, ali panika, strah i neizvjesnost su daleko veći. Ne treba oklijevati predugo. Možda imaš ideju koja je vrhunska. Možda je ideja sasvim obična, ali ćeš se isticati po pristupu, ponudi, komunikaciji. Ma i po boji…
Iako je ponekad patetična floskula, ipak vrijedi ona: ”Starost žali samo za onim stvarima što je mladost odlučila propustiti.”
Treba pokušati. Naravno, ne ići glavom kroz zid, već realno. Ali treba probati.
Neovisno kako je ideja pala na pamet, svaka je vrijedna rasprave. Ukoliko trebaš nekoga za razgovor na temu ideje, dođi na kavu.
Povjerljivost je zajamčena.
