Piše: Matea Medač, zaljubljenica u putovanja
Na put krećem bez očekivanja ali s ciljem upoznavanja ljudi, kulture, načina života. Zapravo, svega onog što ne vidite na Instagramu i svega onog iza filtera na slikama i članaka turističkih časopisa.
Sa svojih nepunih 24 godine, na putovanju na koje sam krenula solo (agencijom Jungle Tribe), a vratila se s kontaktima i prijateljstvima što ljudi iz Meksika, s osobama koje su mi do prije nekoliko tjedana bili stranci, a postali prijatelji za cijeli život. Radilo se o grupi ljudi koju sam upoznala na putovanju pa smo postali prijatelji.
Lice siromaštva
Inače, za ulazak u Mexico nije potrebna viza niti je bio potreban negativan PCR test, a pri ulasku u Mexico City ispunjavamo samo turističku karticu koju je potrebno uvijek imati uz sebe.
Već od aerodroma do centra Mexico Citya uvidjela sam raznolikosti tog grada. Od predivnih murala po zidovima zgrada i očaravajućih znamenitosti pa sve do bodljikavih žica skoro na svakom balkonu i terasi. Kada sam prolazila kroz sirotinjske četvrti, prizori su me ostavili bez riječi… Bas ono bez teksta. To je bio realan i pravi Mexico City ispred mene. Bez filtera i cenzure. Tužan, prljav i siromašan…
Spas u lokalnim vodičima
Nakon što se Mexico City (konačno) otvorio za turiste, oduševljenje stanovnika Ciudad de Mexica nije se moglo skriti kada su vidjeli grupu turista na ulicama svog grada, a među tim turistima se našla i moja malenkost.
Zato su nas sve srdačno dočekali. S osmjesima i pozdravima.
Iako nije tajna da Ciudad de Mexico nije najsigurnija lokacija, uz zdrav razum i savjete lokalnih vodiča slobodno se možete uputite u istraživanje ovog kulturološki i povijesno bogatog grada.
Grad se dosta kasno budi
Meksikanci me malo podsjećaju na neke naše ”usporene” ljude jer nisu ranoranioci. Grad se budi tek oko osam pa skoro i devet sati, a sve se zatvara relativno rano, već oko 19 do 20 sati.
Službena valuta je pesos s oznakom $ – dolara pa se lako zbuniti kada za bocu vode vidite cijenu 15 dolara, dok je službeni jezik španjolski, ali priča se i vrlo malo engleski.
Konstantni prosvjedi
Zbog učestalih prosvjeda u Mexico Cityu ulice grada pune su policije i specijalnih snaga. Nakon što sam to vidjela teško mi se odlučiti da li mi je zbog toga jednostavno bilo neugodno ili sam se osjećala sigurnije zato što su oni bili tamo.
Iskreno, nisam se ni previše trudila otkriti zašto ljudi prosvjeduju jer sam ipak ja na svom osobnom putovanju. Prosvjednici kao prosvjednici. Galama kreće već u ranim jutarnjim satima i nastaje takva buka da je nemoguće spavati ako ste, primjerice, smješteni u hotelu u središtu grada.
Vjerujte, znam o čemu govorim jer sam ta neispavana bila ja.
Pazite što ćete učiniti s toaletnim papirom
Smještaj u hotelu u centru grada bio je baš s karakterom i šarmantnim liftom s vozačem koji njime upravlja (ide na žgance).
Pomalo smiješna ali i važna stvar je ta da se nigdje u Meksiku toaletni papir ne baca u WC školjku jer su im kanalizacija i vodovodi sustav loši. Cijevi bi se tada zaštopale, kotlić bi procurio… Uglavnom, nastane kaos neviđenih razmjera.
Ako ste kojim slučajem vegetarijanac, kod narudžbe doručka to obavezno naglasite. Jedanput. Drugi put, a onda svejedno provjerite što će vam donesti. Inače će se vrlo lako dogoditi da pojedete omlet sa slaninom ali ”What happens in Mexico, stays in Mexico.”
Gondolijeri
Izlet u jednu gradsku četvrt imena Xochimilco me baš osvojio, kao i njegova autentičnost. Nalazi se na UNESCO–vom popisu svjetske baštine. Vožnja brodom po kanalima, svirka i pjesma Mariachija i plutajući vrtovi bili su poseban doživljaj.
Vožnja brodićem, odnosno gondolom je posebna. Nema tu veslanja, već se gondolijer odguruje velikom motikom o dna kanala što izaziva divljenje, ali i pomalo šokira. No, oni se ne žale. Takav naporan i zahtjevan posao odrađuju uz osmjeh i pjesmu. Boje brodića, šarenilo i toplina ovih ljudi baš oduševljava.
Frida Khalo
Nakon vožnje kanalima svratili smo do kuće Meksičke slikarice Fride Khalo u gradu Coyoacanu. Za fotografiranje unutrašnjosti kuće i njenih umjetnina potrebno je kupiti posebnu dozvolu pri ulasku u muzej.
Njena teška životna priča kod mene je probudila razne emocije te ujedno inspirira, tako da muzej ove Meksičke dive stavljam na listu obaveznog pri obilasku Meksika.
Kakav bi bio Mexico bez tekile?
Isto dobar vjerojatno, ali kad ideš u Mexico, ideš i na ceremoniju ispijanja tekile.
Pa nakon obilaska Teotihuacána, odnosno drevnog grada, razgledavanja piramidi Sunca i Mjeseca, upoznavanja s aztečkom kulturom i naravno obilazak štandova i cjenkanja za suvenire i šešire jer nas je već sunce počelo ”lupati” u glavu (UV indeks se penje do visokih 11), tekila odlično sjedne.
Jedna od obaveznih stvari za isprobati nakon tekile je svakako med agave i pekmez od kaktusa.
Užina od skakavaca
A ako ste za užinu, na ulicama uvijek možete kupiti snack skakavaca (Chapulines snack) u začinima, za svega 10 pesosa (oko 3 kuna) vrećicu.
Susret s Meksičkim Astečkim psima, odnosno Xoloitzcuintle, danas su atrakcija. Nekoć su ih Azteci smatrali svetima, žrtvovali i uzgajali za hranu. Veoma stara pasmina bezdlakog psa, zanimljivog izgleda i osjetljive kože. 
Mexico City isplati se obići i pješice, razgledati trg odnosno ”Zocalo”,
posjetiti restorane i isprobati jedno od njihovih najdražih jela ”s nogu’.
Nezaobilazni tacosi
Naravno, radi se o popularnim tacosima, tradicionalnom meksičkom jelu, odnosno tortiljama punjenim mesom i/ili povrćem.
Šetnjom gradom možete razgledati mnoge povijesne i Aztečke kulturne znamenitosti,
pa nije loše angažirati lokalnog vodiča i poslušati impresivnu povijest Azteca i jednog od najvećih gradova na svijetu, Mexico Citya.
P.S. Nakon tri dana mog upoznavanja s prijestolnicom, idemo put Yucatana i karipskih plaža, no o tome u uskoro u novom nastavku ”Moje priče iz Mexica”…
