Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Oslobodilačka operacija ”Otkos 10” započela je prije 34 godine, točnije 31. listopada 1991. godine.
Operacija je bila prva ofenzivna akcija Hrvatske vojske, a njezin uspjeh otvorio je vrata daljnjim oslobodilačkim naporima.
U akciji su sudjelovale vojne postrojbe i specijalna policija iz Bjelovara, Virovitice, Velike Pisanice i Grubišnog Polja, zajedno sa 120 lokalnih branitelja i pripadnika mjesnih straža.
Prvog dana akcije oslobođena su sela Nova Pisanica, Čađavac, Polum, Bačkovica i Zrinska, čime je otvoren strateški važan prolaz prema Podravini i dalje prema Virovitici.
Ta polazna pobjeda omogućila je daljnje napredovanje i oslobađanje područja između Grubišnog Polja i Virovitice, što je bilo ključno za stabilizaciju tog dijela Hrvatske.
Akcija je trajala pet dana
Početkom listopada 1991. godine dolazi prva zapovijed II. OZ Bjelovar kojom je odlučeno; ” … teroriste napasti snagama ZNG Virovitica i Grubišno Polje …” .
Zapovjedništvo obrane Grubišnoga Polja prosuđuje da su postojeće snage nedostatne za taj opseg zadaće i ističu “problem” otvorenosti zapadnog djela bojišnice, te upućuju zahtjev za ojačanjima.
Iz Bjelovara 7. listopada stiže dopuna zapovjedi kojom se odlučuje: ” … podrediti sve slobodne i raspoložive snage sa prostoru Garešnice, Đurđevca, Bjelovara, Virovitice, Grubišnog Polja i Daruvara … provesti opću mobilizaciju po dubini … početak operacije je 31. listopad. … kodno ime operacije je OTKOS – 10… “.
Na osnovu iste zapovjednik obrane Grubišnoga Polja 8. listopada 1991. izdaje zapovijed za provedbu operacije oslobađanja Bilogore i zapovijeda: “… napad izvesti združenim snagama postrojbi ZNG – a i MUP – a … napasti s polukružne osnove u tri sektora… zadaću izvršiti u dvije faze: u prvoj, u trajanju 2-3 dana ovladati prometnicom Virovitica – Grubišno Polje i osloboditi prostor zapadno od iste; u drugoj, pregrupirati snage i u trajanju 3-4 dana izbiti na prometnicu Đulovac – Bastaji … osigurati snage pričuve po dubini za odbijanje mogućeg protuudara pobunjenika sa istoka…”
Početak oslobađanja Bilogore
Na zapadu su se nalazile utvrđene četničke snage oko sela Buban i Zrinska, oko prometnice Virovitica-Grubišno Polje u Lončarici i u Gornjoj Rašenici prema Grubišnom Polju braneći zapovjedništvo u Velikoj Peratovici i prometnicu Grubišno Polje-Virovitica.
Iz tri pravca, uz topovsku vatru i pješačke napade počela je operacija oslobađanja Bilogore.
Već prvog dana operacije 31. listopada 1991. godine bjelovarska specijalna policija probila se na najbranjenijem dijelu bojišnice, pravcem Velika Pisanica-Buban-Zrinska-Gornja Kovačica.
Prilikom uklanjanja barikade kod sela Buban ranjena su trojica pripadnika specijalne policije.
Zbog jakog topničkog napada neprijatelj se povukao prema Malom Grđevcu.
Dana 1. studenog oslobođena su mjesta Mali Grđevac, Topolovac i Velika Barna.
Pobunjenici su imali i pomoć JNA zrakoplovstva
U tijeku oslobađanja ovog područja zrakoplovstvo JNA borbeno je djelovalo po Velikom Grđevcu, Grubišnom Polju i širem području Daruvara.
Značajnu ulogu u ovom dijelu operacije oslobađanja Bilogore imao je i samostalni vod ZNG-a iz Velikog Trojstva kraj Bjelovara tijekom osvajanja četničkog uporišta Velike Peratovice na Bilogori.
Operacija ”Otkos 10” završena je 12. studenog 1991. godine uspostavljanjem nove crte obrane na liniji Munije-Turčević Polje-Dijakovac, odnosno oslobađanjem Bilogore i njezinog područja od oko 300 kvadratnih kilometara.
Hrvatske snage
Hrvatske snage tada su se mogle osloniti na 57. samostalni bataljun iz Grubišnog Polja, 55. samostalni bataljun Bjelovar, 2. satniju specijalne policije ”Omege” iz Bjelovara, Protudiverzantsku četu iz Bjelovara, nekompletnu 127. virovitičku brigadu, policijske snage iz Virovitice i Grubišnog Polja, tenkovski vod iz Bjelovara te topničke i minobacačke bitnice iz Daruvara i Virovitice, što je zajedno činilo više od 2500 branitelja.
Zapovjedništvo obrane Grubišno Polje – planiralo i provodilo u suradnji s zapovjedništvo OZ – Bjelovar: 127. br (Virovitička), 57. samostalni bataljun (G. Polje), 55. samostalni bataljun Bjelovar, 2 (dvije) samostalne SP – Bjelovar, dragovoljačka satnija – Koprivnica, protudiverzantska satnija – Bjelovar, 2 (dvije) satnije G. Poljske i Virovitičke policije, mješoviti tenkovski vod – Bjelovar, 19. mješoviti protuoklopni topnički divizion, 24. mješoviti divizion, odredi Narodne zaštite.
Ukupno: 2647 vojnika, 2 tenka (imena Kum I i Kum II) , oklopni transporteri, bojno oklopno vozilo, 18 oruđa topništva raznih kalibara i 20 oruđa minobacača.
Agresorska vojska
Neprijateljske snage bile su objedinjene u okviru 28. Partizanske divizije, koja je bila razmještena na Bilogori, Papuku i u području Daruvara.
Snage divizije brojale su oko 1750 ljudi i raspolagale su s teškim naoružanjem (tenkovima, OT i topovima).
Cilj djelovanja 28. Partizanske divizije je bio: Omogućiti snagama 5. korpusa brz prodor smjerom Pakrac – Grubišno Polje, potom se spojiti s 28. Partizanskom divizijom na Bilogori, Papuku i oko Daruvara, presjeći Podravsku magistralu i izbiti na državnu granicu s Mađarskom. Istovremeno nastaviti djelovanje prema istoku (autoputom). Ovladati cestom Virovitica – Kutina i nastaviti djelovanje prema zapadu.
Značaj akcije
Značaj oslobodilačke operacije OTKOS-10 nije samo u tome da su s područja općine Grubišnoga Polja brzom i odlučnom akcijom uklonjeni svi nositelji terorističkog djelovanja, već predstavlja veliki vojni uspjeh hrvatskih snaga koji je imao odjeka i utjecaja i šire.
Oslobođeno je u prostornom smislu veliko područje koje ima operativni značaj, oko 370 četvornih kilometara, prvo te veličine u Republici Hrvatskoj.
Urušen je san pobunjenika o Velikoj Srbiji, presijecanju RH i izbijanju na rijeku Dravu. Smanjena je crta bojišnice u Zapadnoj Slavoniji, rasterećene su snage i agresor odustaje od borbi za grad Pakrac.
Otvoreni su i potpuno osigurani strateški prometni pravci M-16 i M-3 neophodni za potporu obrane Istočne Slavonije. Hrvatske snage stječu nova borbena iskustva i iskustva u vođenju i zapovijedanju, te koordinaciji na višim razinama.
Sigurno je ova operacija imala velik utjecaj na daljnji tijek Domovinskog rata, prvenstveno u Zapadnoj Slavoniji, a i šire.
Hrvatske snage preuzimaju inicijativu prvo na daruvarskom, a zatim na pakračko-lipičkom bojištu, te se može reći da je ova operacija na neki način bila uvod u oslobodilačku operaciju “BLJESAK”.
Akcija je trajala pet dana, pri čemu je četvrti dan bio posvećen pretraživanju područja kako bi se potvrdilo potpuno povlačenje neprijatelja.
