Dok društvene mreže vrve prizorima luksuznih večera uz more i ispijanja koktela na jahtama, ljeto za mnoge hrvatske roditelje izgleda znatno skromnije. A za one koji sami teret podizanja djeteta nose sami, još skromnije.
No i među njima postoje oni koji, unatoč ograničenjima, uspiju organizirati ljetovanje koje njihovoj djeci ostaje u sjećanju. Zagrepčanka Iva, samohrana majka devetogodišnjeg dječaka, jedna je od njih.
– Odlazak na more za mene je projekt koji planiram mjesecima unaprijed – govori Iva.
Iako živi sama s djetetom i zarađuje prosječnu plaću, svakog ljeta uspije pronaći način da barem tjedan dana provedu na Jadranu.
– Ne bih mogla podnijeti da moj sin cijelo ljeto ostane u Zagrebu. Puno je toga već propustio jer sam sama, pa se barem tih sedam dana trudim nadoknaditi mu ono što mogu – kazala je za Index.
Štednja počinje u veljači
Sve počinje pomnim planiranjem već u veljači.
– Tada gledam apartmane na aplikacijama za smještaj, pratim i Facebook grupe koje okupljaju privatne iznajmljivače. Tako smo zapravo i našli smještaj prošlog ljeta. Bili smo u Žaboriću. Apartman je bio mali, ali more je bilo čisto, a domaćini dragi – objašnjava.
Iva i njezin sin putuju automobilom, većinu hrane nose od kuće, a smještaj traže u mjestima koja nisu razvikana. Kako bi pokrila trošak puta i smještaja, ova samohrana majka počne štedjeti početkom godine.
– Prije toga ne mogu jer u prosincu dosta novca ode na hranu i poklone. Odvojim stotinjak eura svaki mjesec. Nekad i manje. Ne idem frizeru, ne kupujem novu odjeću, kuham umjesto da jedemo vani – kaže.
”To nije ljetovanje iz snova, ali je naše”
Kad stignu na more, sve je podređeno jednostavnosti.
– Kuham u apartmanu. Iz Zagreba ponesem tjesteninu, konzerve, paštete, instant juhe. Kupujemo samo ono što moramo. Ne idemo u restorane, ali počastimo se sladoledom. Međutim, i to je ove godine velik izdatak jer je cijena kuglice sladoleda 2.50 eura, kako gdje. Djeca kao djeca, sladoled bi i na plaži i nakon večere – kazala je.
Ipak, kaže, to nisu dani u kojima se broji baš svaki euro.
– Za jednu do dvije kuglice sladoleda dnevno se mora naći. Odem i ja na kavu na plaži – navodi.
Za Ivu, tih sedam dana znači više od mora i sunca.
– To je vrijeme kad sam zaista prisutna. Kad ga gledam kako pliva i smijem se s njim. Tih tjedan dana pokušavam zaboraviti sve što me čeka kad se vratimo – priznaje.
Čim se vrate u Zagreb, ljeto je praktički gotovo. Počinje kupovina školskog pribora, odjeće i obuće za jesen i zimu.
– Iako mi nije lako, trudim se da moj sin to što manje osjeti na svojoj koži, da ljeto pamti po lijepom – zaključila je. (rt)
