Piše:D.Vitanović
Opća je ocjena da je domaća poljoprivreda na koljenima i samo se čeka konačni pad, a da je tome tako i da seljaci više nisu nikakva snaga najbolje je posvjedočila ovogodišnja žetva. Došla je i prošla, a da se o njoj praktično nije ništa čulo, nitko nije podigao glas i zatražio bolju cijenu, zaprijetio prosvjedima, alarmirao javnost. I koliko god to bio folklor prijašnjih godina kad je država utjecala na cijenu, ipak se pokazivala snaga i brojnost seljaka. Puno ih je bilo u poljoprivredi, tražili su svoja prava, a mi smo jeli kruh od domaće pšenice i meso domaće stoke. Glas seljačkih vođa se daleko čuo, imali su potporu ako nikog drugog onda oporbe aktualnoj vlasti. Toga danas više nema, a to priznaju i sami seljaci.
-Slažem se da je sve to skupa žalosno, pa čak i da stranka koja se zove seljačka niti jednom nije reagirala i digla svoj glas. Otkupne cijene su naravno nametnute,ja sam za ječam dobio 80 lipa, za pšenicu 95 lipa. Neka prosječna cijena za pšenicu bi bila kunu, ali to je manje od onoga što smo očekivali. Nije bilo otpora, svi su zabili glavu u pijesak i valjda su podigli ruke od svega – kaže Zdenko Kramarić iz Trojstvenog Markovca koji ima pet jutara pšenice i ječma i daleko je od velikog OPG-a. Ono što je paradoksalno je da je pšenica ove godine rodila kao nikada prije.
-Nisam se tome nadao ali ispalo je odlično. Naime, po hektaru mi je prinos sedam tona što je fantastičan rezultat za našu bilogorsku zemlju koja se ne može mjeriti sa slavonskom . I samo zbog tih velikih količina nisam u minusu, ali ovo je vjerojatno iznimka jer su se poklopili dobri vremenski uvjeti – kaže Kramarić, ali dodaje da je kukuruz posve druga priča. Vrućine i manjak kiše u pogrešno vrijeme učinili su svoje i već sada je jasno da će prinos biti manji za bar pedeset posto.
Ako ne ide pšenica i ječam možda je rješenje pivarski ječam na koji se odučuje sve više seljaka. Pivarska je industrija agresivna i traži velike količine i dobro plaća.
– To prije svega nisu iste proizvodnje i pivarski je ječam posve drugačija priča. Meni je dodatni problem i gdje bih takav ječam predavao. Najbliže bi bilo u Koprivnici, a tu bi troškovi prijevoza ubili svaku zaradu. Stoga se kod nas u bjelovarskom kraju ne razmišlja puno o pivarskom ječmu- zaključuje Zdenko Kramarić.
Comments are closed.