SJEĆANJE BJELOVARSKOG PISCA Morao sam nešto napraviti za Tihomira, ali i za ostale dečke koji su poginuli braneći Domovinu

Piše: Ivan Karačony

-Osjećao sam da moram napraviti nešto za Tihomira, ali i za ostale dečke koji su poginuli braneći Domovinu–kazao je Mato Ćurak, Bjelovarčanin koji je upravo danas napunio okruglih 50 godina.

Idealan je to povod da se osvrnemo na rad bivšeg hrvatskog branitelja iza kojeg je čak sedam izdanih knjiga s tematikom Domovinskog rata.

Prvom rečenicom u našem tekstu Ćurak je odgovorio na pitanje što ga je zainteresiralo da se primi pera.

Razlog vidite i sami. Gubitak najboljeg prijatelja, kako je i sam kazao, na njega je ostavio neizbrisiv trag.

Samo trenutak prisjećanja na tu tragediju u Ćurku pokreće lavinu emocija, oči same zasuze, usne zadrhte…, i potrebne su minute da se oči razbistre, a otkucaji srca vrate u normalu.

Tihomir Vrdoljak–Prvi pali branitelj s bjelovarskog područja

Njegov prijatelj Tihomir Vrdoljak, hrvatski redarstvenik i pripadnik Policijske postaje Bjelovar, poginuo je 1. rujna 1991. godine i tom se nesretnom događaju uskoro bliži 27. obljetnica. Vrdoljak neće ostati zabilježen u Ćurkovim mislima, već će njegova žrtva ostati vječno upisana u povijesti, a razlog je taj što prvi poginuli hrvatski branitelj u Domovinskom ratu s bjelovarskog područja.

Dogodilo se to u popodnevnim satima u naselju Donji Daruvar kada su četničko–terorističke grupe krenule su u još jedan u nizu neuspješnih napada na Daruvar. Međutim, u Donjem Daruvaru su naišli na odlučnu obranu hrvatskih snaga. Pored poginulog Vrdoljaka, u ovom žestokom okršaju teško je ranjeno još petero hrvatskih branitelja, njegovih suboraca, pripadnika Policije i Odreda narodne zaštite. Istog dana prije podne, Vrdoljak je kao pripadnik skupnih snaga policije i Odreda narodne zaštite sudjelovao na drugoj strani Daruvara, u Doljanima, u akciji spašavanja zarobljenih branitelja koji su se, zbog okruženja, nedostatka streljiva i prijetnje agresora da će ubiti civile u mjestu, predali, a nakon čega su i zvjerski mučeni.

Mjesto u Donjem Daruvaru gdje 1. rujna 1991. godine poginuo hrvatski redarstvenik Tihomir Vrdoljak

Sedam godina, sedam tiskanih knjiga

Tragedije u kojoj je poginuo njegov prijatelj prisjetio se i Ćurak u jednoj od svojih knjiga ”Sjećanja na Domovinski rat 1990.–1993.”. Na naslovnici je i fotografija pokojnog Vrdoljaka kako u vojničkoj odori ponosno stoji na braniku Domovine. Peta je to Ćurkova knjiga, a zanimljivo je što je svih svojih sedam knjiga izdavao u kontinuitetu, godinu za godinom. Prvu knjigu ”Mi smo htjeli” izdao je 2006. godine. Iduće godine uslijedilo je dopunjeno izdanje, potom 2008. godine izlaze ”Moji suborci” pa redom ”Ratni doživljaji kroz fotografije 1990.–1995.” Četvrta je to po redu Ćurkova knjiga koja je čak svoje mjesto našla na policama knjižnice poznate pariške Sorbone. Nakon spomenute knjige ”Sjećanja…” Ćurku tijekom 2011. godine izlazi ”Od Otkosa do Oluje” u kojoj su uglavnom kroz fotografije dokumentirana ratna zbivanja na području zapadne Slavonije i sjeverne Dalmacije. Posljednja u seriji knjiga izašla je 2012 godina pod istim nazivom, ali kao dopunjeno izdanje.

Originalne fotografije s terena

Je li bilo jednostavno prikupiti građu za sedam knjiga? Zasigurno nije, a koliko truda je uloženo najbolje zna sam autor.

-Građu sam počeo pripremati i marljivo prikupljati negdje tijekom ’98 godine. Moram priznati da je sve to zahtijevalo dosta vremena. Trebalo je putovati, pronaći nekoga tko ima fotografije, obići dečke, sjesti, razgovarati s njima, zabilježiti njihova sjećanja. No, nije mi to bilo teško. Danas sam izuzetno ponosan što sam na taj način upoznao brojne divne ljude koji su mi pomogli da stvorim sve te knjige. Također, svu građu koju sam prikupio, a u prvom redu se radi o originalnim fotografijama s terena, darovao sam Hrvatskom memorijalnodokumentacijskom centru Domovinskog rata. Ondje će ostati trajno pohranjene…–priča Ćurak, bjelovarski pisac, publicist, pročelnik Vijeća Ogranaka Matice hrvatske Bjelovarsko–bilogorske županije.

Prekinuta mladost, rat i bol

Postoji još hrpa materijala, ponajviše fotografija iz vremena Domovinskog rata koje su negdje pospremljene po albumima, a vjerojatno nikada neće ugledati svjetlo dana. Ćurak ne želi da izblijede. Trudi se trudi izvući ih iz zaborava i otkriti priču koju pričaju, iznijeti pred čitatelja taj trenutak u povijesti, a sve kako se ne bi zaboravila istina i sjećanje na Domovinski rat.

Premda je posljednju knjigu izdao prije šest godina, nemiran duh bjelovarskog književnika nije ni blizu mirne uvale. U pripremi je, kaže, osma knjiga u kojoj će se Ćurak iz Slavonije i Dalmacije vratiti u svoj Bjelovar.

-Pisati ću o vremenu pred Domovinski rat. O nadolazećem višestranačju i jednoj generaciji prekinute mladosti… Pisat ću o odrastanju u Bjelovaru, mojim mladenačkim danima, o svojim prijatelj, mjestima na koja smo izlazili, kako smo se družili i što smo sve radili. Sve do trenutka kada mladost prekida rat. Ginuli su moji prijatelji jedan za drugim. Prvi je otišao Tihomir…–prisjetio se Ćurak te ponovno utonuo u misli.

”Stijeg slobode–Stina pradidova”

Neugodno sjećanje na stradavanje svojih prijatelja i suboraca ipak prekine nada o svijetloj budućnosti, druženje, pjesma, pisanje…

Nada u bolje sutra tako se probudila nedavno u Kninu, na ljetnoj pozornici tamošnje tvrđave a kojoj je održana četvrta po redu pjesnička manifestacija “Stijeg slobode–Stina pradidova” u prigodi Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatski branitelja.

Kao i lanjskih godina. Ćurak je ondje bio član žirija gdje se družio s Antom Sikirićem i Antom Nadomirom Tadićem Šutrom, književnicima, pjesnicima, skladateljima i dobrim prijateljima…