Piše: Ivan Karačony
Tisuće mladih danas uživaju u brzoj hrani raznih lanaca brze prehrane. No, tek će se starije generacije prisjetiti bjelovarskog Majburgera–sočne i ukusne pljeskavice koja je koncem prošlog stoljeća pokorila bivšu Jugoslaviju.
U bivšoj Jugi gotovo da se nije moglo naći osobe koja barem jednom nije probala, po mnogima, jednu od najboljih pljeskavica koja je ikada proizvedena na ovim prostorima.
Za mlađe generacije koje nisu imale priliku okusiti tu sočnu pljeskavicu, Majburger je bio svojevrsna preteča hamburgeru, sličan po obliku, ali se po okusu uvelike razlikovao i mnogi tvrde da je bio daleko bolji!
Zanimljivo je i to da se inačica legendarnog majburgera sve do nedavno služila unutar menzi na zagrebačkim fakultetima poput, primjerice, Kefa – i na Ekonomskom fakultetu. Premda se nije radilo o pravom majburgeru, taj se naziv za pljesakavicu održao sve do današnjih dana.
Legenda kaže da je bio spravljen isključivo junećeg mesa, uz dodatak crvenog luka, začina i možda nekog tajnog sastojka. Uglavnom, njegova precizna receptura do današnjih dana ostala je strogo čuvana tajna.
Tajna receptura Branka Ognjenovića
Uz Rukometni klub Partizan, traktore Tome Vinkovića ili Sireline sireve, Majburger se također prometnuo u bjelovarski brend, a tko bi drugi bio tvorac popularne pljeskavice nego Bjelovarčanin Branko Ognjenović, renomirani hrvatski kuhar, poznati akademik kulinarstva i nositelju titule World Master Chef.
-S ponosom mogu reći da sam ja kreator i otac Majburgera. Negdje ’82 ili ’83 godine kad sam u Zagrebu otvarao restoran pod nazivom ”Medeni” što mi je bio nadimak, bila je ideja da se tamo prodaje nešto što se lako radi, a da je posebno. Kako je tada direktor 5. maja bio pokojni gospodin Vičević nam drag ”Hajso”, a tata mog najboljeg prijatelja Borivoja ”Špinde”, saznao sam da u podrumu tvornice već nekoliko godina ima mašinu za štampanje hamburgera koja je došla iz Amerike. Ponudio sam im suradnju da zajedno osmislimo kako da taj stroj zaposlimo pa smo krenuli. Radili smo pokuse i došli do Majburgera. Bila je još dilema kako nazvati taj proizvod, a bile su dvije opcije; Medeniburger ili Majburger, s obzirom da se radilo u 5. maju. Na koncu je pobijedilo ime Majburger. Naime, cijela priča je bila interesantna jer se radilo isključivo o junećem mesu, a 5. maj je u to vrijeme radi uslužno klanje za Arape i to tako da su oni uzimali samo Milanski rez, a Bjelovaru je ostajala prednja četvrtina koja je u to vrijeme koštala u prosjeku 50 dinara. Kada se isto to meso preradilo u majburger uz minimalne dodatke on je koštao 100 dinara, odnosno dvostruko više i to je bio posao–prisjetio se svojevremeno poznati bjelovarski tvorac samih početaka popularnog Majburgera.
PREDNOSTI MAJBURGERA
- Bio je spravljen od vrlo kvalitetnog mesa–junetine,
- Priprema u tren oka (trebalo ga je peći na umjerenoj temperaturi oko osam minuta uz povremeno okretanje da porumeni s obje strane),
- Nije ga trebalo dugo odmrzavati,
- Bio je dosta jeftin i nabavljalo ga se uglavnom putem sindikata.
”Bjelovarske pljeskavice” u svakom hladnjaku
Kako se ”bjelovarska pljeskavica” polako širila bivšom državom, stvarajući zametke ovisnosti današnjem fast foodu, mnogima je naziv ”Majburger” u početku vjerojatno bio podosta čudan i nejasan. No, logika nalaže kako je njegovo ime povezano s hamburgerom, odnosno da je ispred riječi ”burger” dodan samo svojevrsni prefiks ”maj” koji se odnosio na ime proizvođača–5. maj. Na našim prostorima ”majburger” je bio jedini takav proizvod na tržištu, a njegovo ime do današnjih se održalo kao sinonim za svaku smrznutu pljeskavicu. Starije generacije sjetit će se kako je Majburger bila duboko smrznuta pljeskavica koja je dolazila u paketićima od tri komada i pakirana u kartonskim kutijama bijele boje. Roditelji su ih dovlačili doma u enormnim količinama, kupujući ih uglavnom preko sindikata. Hladnjaci su nekoć bili dupkom puni ovog čudesnog proizvoda koji se prodavao smrznut u kutijama od 10 kilograma, kao da su se naši stari pripremali za nuklearnu katastrofu.
Preteča hamburgera
Činjenica je da je prastari ”Majburger” svojevremeno napravio pravi ”boom” na jugoslavenskom tržištu te bio preteča McDonaldsovih i inih hamburgera koji su kasnije stigli u Jugu. Moglo ga se naći posvuda. Od spomenutog zamrzivača kod kuće, preko studentskih menzi, piknika i raznih proslava, a neki hoteli su ga na vrhuncu njegove slave čak uvrstili u standardnu ponudu. Može se pretpostaviti i zašto. Nije ga trebalo dugo odmrzavati i priprema bila gotova u tren oka (trebalo ga je peći na umjerenoj temperaturi oko osam minuta uz povremeno okretanje da s obje strane porumeni). Pljeskavica je bila spravljena od vrlo kvalitetnog mesa–junetine, a legenda kaže je sadržavala više od 70 posto mesa, što je velika razlika u odnosu na današnje hamburgere koji u prosjeku sadrže od 50 do 60 posto mesa i tko zna kakve još dodatke. Oni koji su probali preteču hamburgera još uvijek tvrde kako bila bolja od pljeskavica koje će vam danas ponuditi u većini fast food restorana.
Propast genijalnog brenda
Toliko popularan proizvod imao je sve preduvjete da se do danas održi kao prepoznatljivi bjelovarski brand. No, poduzeće 5. maj je, poput mnogih dobrostojećih jugoslavenskih poduzeća, dočekalo svoj kraj.
Ilustracije radi, to je otprilike kao da propadne Podravka, a zajedno s njom u nepovrat ode i njen najvrjedniji proizvod–Vegeta.
Razloge za propadanje bjelovarskog industrijskog diva 5. maj danas je teško naći, no sasvim sigurno ih treba povezati s pretvorbom i privatizacijom, mijenjanjem imena, potom neslavnog stečaja pa sve do raznih pokušaja ”sanacija” i na koncu, konačnog kraha. Nakon što je Ognjenović, idejni tvorac popularne pljeskavice, negdje ’85 godine iz Hrvatske otišao u Beč gdje je uspješno vodio svoja dva restorana, priča oko Majburgera nepovratno je počela tonuti.
A posljednji dostupni podaci ukazuju kako je nakon donošenja Odluke o pretvorbi 5. maja od 27. kolovoza 1992. godine, u sudski registar upisana promjena naziva i sjedišta Poduzeća, tako da glasi: Cromax Bjelovar, poduzeće za proizvodnju, preradu i promet poljoprivrednih proizvoda Bjelovar. I to je poduzeće, usput rečeno, kasnije doživjelo svoj krah.
Comments are closed.