Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
”Jednom kada probaš letjeti, hodat ćeš zemljom s očima okrenutim ka nebu, zato što si gore bio i zato što se gore želiš vratiti”, poznata je izreka Leonarda Da Vincia, jednog od najvećih genija u ljudskoj povijesti, čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama među kojima se, između ostalih, našla i ona vezana za letenje.
Fascinaciju letenjem kroz stoljeća dijele stotine tisuća ljudi, a jedan od njih je i Vladimir Jasek, dugogodišnji predsjednik vrlo uspješnog Zrakoplovnog kluba Bjelovar.
Od Latvije do Brezovca
Otkako je u mirovini njegova ljubav prema slobodi u zraku svakim danom sve više raste i nikada nije bila izraženija. Zato je u bazi Zrakoplovnog kluba Bjelovar koja je inače smještena u gradskom naselju Brezovac ”kuhan i pečen” ili kako bi to rekli članovi kluba i njegovi prijatelji; ”Vlado je ovdje inventar!”.
Osim što se dugi niz godina brine za klub i letjelice te održava pistu što je dosta delikatan zadatak, Jasek vodi i školu letenja, ali i sam leti kad mu se za to pruži prilika. Takva idealna prilika pružila mu se proteklih dana kada je sa svojim velikim prijateljem i kolegom pilotom Josipom Lackovićem (67) avionom krenuo u prelet od Latvije do Brezovca.
Iscrpljujući put od 1800 kilometara
Riječ je o putu dugom 1800 kilometara koji je, kaže Jasek, bio dosta zahtjevan i iscrpljujuć za pilota i kopilota.
–Otputovali smo za Latviju kako bi nedaleko njihovog glavnog grada Rige preuzeli potpuno novi avion. Kupio ga je jedan bjelovarski poduzetnik te ga ja trebao dopremiti u Bjelovar, a kako drugačije nego da smo njime doletjeli – priča nam Jasek sa smiješkom, sretan što je imao tu čast da osobno obavi prelet novim avionom i doživi još jedno prekrasno iskustvo putovanja.
–Prelet je trajao dva dana. Prvi dan smo krenuli iz Rige za Varšavu, što je put od gotovo 700 kilometara. Ondje smo sletjeli, natočili gorivo i prespavali jer smo se trebali odmoriti od neprekidnog leta koji je trajao četiri sata. Bilo je dosta vjetra, termike i turbulencija. Na toj ruti smo često mijenjali visinu i prilagođavali se uvjetima, a letjeli smo i do dva kilometra u visinu. To je mali avion koji osjeti svaku sitnicu. Nije to nešto zbog čega bi se čovjek trebao zabrinuti, ali pilotiranje u takvim uvjetima ipak dosta umara – priča nam Jasek.
Jasek: To je bio jedan fascinantan doživljaj
Upravo taj dio putovanja je, kaže, bio izuzetno poseban o čemu nam je ispričao nekoliko rečenica.
–Naša Slavonija je ravna, ali se može vidjeti neki brijeg. No, cijelim putem od Rige do Varšave nismo vidjeli niti jedan brijeg. Ispod nas su sve bila polja i ravnice, čak ni šume nismo vidjeli. To je jedno ravno polje i čovjek se ondje ne može orijentirati bez GPS–a. To je bio jedan fascinantan doživljaj koji zaista vrijedi vidjeti – priča nam Jasek s oduševljenjem.
On i prijatelj mu Lacković putovanje su nastavili u jutarnjim sati drugog dana kada su iz Varšave krenuli za Ostravu. Tada je nakon ”ravničarske” epizode uslijedila nešto kompliciranija i zahtjevnija po pitanju komunikacije.
Koncentracija najbitniji faktor
–Postoji na tisuće frekvencija prema kojima se morate orijentirati. Kako smo se približavali Češkoj komunikacija s kontrolom leta je postajala sve intenzivnija. Naime jedan dio zemlje kontrolira sama Češka, dio Mađarska, dio Slovenija… Tako da sve morate dobro pratiti i biti koncentrirani. No, mi smo se prije polaska vrlo dobro pripremili, a moram priznati da nas je kontrola leta izvrsno usmjeravala tijekom cijelog puta. Iz Češke smo planirali za Mađarsku, no na koncu smo uštedjeli vrijeme i gorivo te se prizemljili u Čakovcu radi granične policije koja je pregledala papire. Najbitnije je da smo sretno stigli u Lijepu našu i uspješno sletjeli u Brezovac – zadovoljan je uvjerljivo najiskusniji, a vjerojatno i jedan od najboljih bjelovarskih pilota ikad.
Ljubav prema benzinu
Sa svojih 76–godina Jasek i dalje u sebi ima nevjerojatno mnogo životne energije i strpljenja, a da želju za letom uopće ne spominjemo.
No, kada se uopće javila ljubav za letenjem?
–Rekao bih da je to na početku bila ljubav prema benzinu. Prvo sam krenuo s auto utrkama i moto utrkama, a ta se ljubav kasnije samo prenijela u zrak. Na motor me potaknuo pokojni Bjelovarčanin Mirko Križan koji je svojevremeno uspješno vozio motociklističke utrke te bio prvak Hrvatske 1955. i 1956. godine, a kasnije je sve išlo samo po sebi. ”Opalilo” me zatim na let – priča nam Jasek.
”Oaza mira za koju ne zna pola grada”
Nakon što sam uspješno položio za pilota u zrak sam se prvi put vinuo u vrijeme Domovinskog rata i to u Zrakoplovnom klubu Bjelovar koji je osnovan 1994. godine.
–S nekolicinom istomišljenika i entuzijasta osnovao sam klub koji je danas jedan od respektabilnijih u Hrvatskoj, a to smo postigli zahvaljujući konstantnom radu, učenju, ulaganjima, odnosno razvijanju cijele priče. Klub danas broji 40–ak članova od kojih je najmanje iz Bjelovara. Nažalost, to je tako. Ovo je jedna oaza mira za koju ne zna pola grada, a siguran sam i da pola ne zna odakle stižu zmajevi i avioni koje često vide na nebu iznad svojih glava. Klub je isključivo rađen za njih, no eto… Ne dijele svi istu količinu entuzijazma poput naših članova – zaključio je Jasek.
Škola leta nikad popularnija
Kada i ako se već priča o zrakoplovnom klubu Bjelovar, onda posebno vrijedi izdvojiti Školu leta koja kandidate obrazuje i priprema za pilota za kategoriji 1 i 2 aviona i motornih zmajeva.
–Do sada je kroz našu školu prošlo nekih 150 pilota iz cijele države što je izniman uspjeh za nas. Naime, u cijeloj Hrvatskoj postoji pet pilotskih škola, a ostale četiri nisu školovale niti jednu petinu kandidata kao naša – istaknuo je 76–godišnji bjelovarski pilot koji smatra kako je biti u zraku nevjerojatna privilegija.
–Imamo privilegiju da budemo u zraku među pticama, a ljudi su stvoreni da budu na zemlji. Osobno se bolje osjećam u zraku nego na cesti. Kad odlazim u nebo nemam se čega bojati, dok na prometnici strahujem od nepoznanice tko je s druge strane volana i u kakvom je stanju…–priča nam Jasek.
Lacković: Iznova se osjećam se kao da mi je prvi put
Kako je bilo dijeliti pilotsku kabinu s iskusnim bjelovarskim pilotom upitali smo njegovog kolegu Josipa Lackovića, inače uspješnog poduzetnika Jastrebarskog s kojim je obavio prelet iz Latvije do Brezovca.
–Bilo je dosta naporno sve pratiti, paziti na karte, gledati instrumente i razgovarati s kontrolorima. Pripremali smo se danima prije preleta tako da smo detaljno i po fazama razradili cijeli put. Na sreću, sve je proteklo u najboljem redu – kazao je Lacković koji je i sam vlasnik aviona dvosjeda marke Eurostar te veliki zaljubljenik u let.
–Od amaterskih pilota u Hrvatskoj vjerojatno najviše provodim u zraku, a to je između 100 do 150 sati. Gotovo uvijek kada poletim iznova se osjećam kao da mi je prvi put. Tako da potpuno razumijem ljude koji njeguju svoju strast kao što je, primjerice, odlazak u ribolov – kazao je Lacković.
Prvi samostalni let u Brezovcu
Prvi put je, kaže, samostalno poletio upravo s piste u Brezovcu.
–Bilo je to prije otprilike 20 godine kada sam sletio u Brezovac s učiteljem iz Ivanić Grada. Rekao je da ne gasim motor i da pokušam sam poletjeti. Tada sam uspješno napravio svoj prvi krug. Ovdje sam upoznao i Vladu koji je besprijekorno organizirao odlazak na otvorenja aerodroma na otok Hvar. To mi se jako svidjelo i eto, otada se družimo – prisjetio se Lacković.
Iskoristite privilegiju koja vam se pruža
Posebno je pohvalio odbor za doček koji su on i Jasek imali nakon što su s novim avionom sletjeli u Brezovac.
–Doček je bio zaista jako lijep. To je međusobno poštovanje i jedno veliko prijateljstvo – kazao je.
U slučaju da vas zanima vožnja avionom u vidu info leta ili, pak, upis u Školu letenja, obavezno posjetite Facebook stranice Zrakoplovnog kluba Bjelovar za više informacija.
–Svi zainteresirani nam se slobodno mogu javiti, bez ikakve obveze. Samo da vide kako to izgleda. Garantiram da će se većina zaljubiti u tu slobodu koja je, kažem, za nas ljude jedna velika privilegija – zaključio je Jasek.
