Iako to zvuči poprilično nevjerojatno , prema važećim zakonima i pravilnicima u Hrvatskoj na javnim kupalištima ne moraju biti obučeni spasioci. Zadnji je put Pravilnik uveden 2005. i jako brzo povučen zbog nekih bizarnih primjedbi i od tada su kupači prepušteni sami sebi. I nažalost nesreće se događaju, zadnja na Šoderici gdje se jučer utopio mladić, pa smo provjerili kakvo je stanje na bjelovarskim bazenima.
– Točno je da nema pravilnika i jedino što sam ja uspio pronaći je da bi na zatvorenim bazenima i plažama s plavom zastavom morala postojati spasilačka služba. Drugdje takve obaveze nema, no naravno da smo mi na bjelovarskim bazenima osigurali obučene spasioce – kaže Marko Mihalinec, direktor gradskog Poduzeća za upravljanje sportskim objektima. A, biti kvalificirani spasilac, ne znači samo dobro plivati.
-Obuku provodi isključivo Crveni križ u Zagrebu, ona je jako rigorozna i traje osam dana. Na taj smo tečaj poslali naših dvoje trenera plivanja, Anu Futač i Matiju Novoselca, i uvijek je jedan od njih na bazenu. Na tečaju se uči kako izvući osobu, kako regirati ukoliko ju uhvati panika, reanimirati i niz drugih stvari. Svakako bi bilo bolje da postoji Pravilnik koji će regulirati spasilačku službu na svim javnim kupalištima. Ovako to ovisi o dobroj volji koncesionara – napominje Marko Mihalinec koji je i predsjednik Bjelovarskog plivačkog kluba i jako dobro poznaje situaciju i kako bi stvari trebale izgledati.A, postati spasilac i dobiti licencu Crvenog križa je zadaća koju samo rijetki mogu svladati.

– Prije svega da biste uopće mogli pokušati morate proći strogu selekciju i tu mnogi otpadnu. U plivačkom dijelu se traži jako puno i nema popusta. Potom imate osam dana potpuno ispunjenih predavanjima. Od liječnika koji vas uče tehnikama oživljavanja i prve pomoći, do tehnika spašavanja iz mora, jezera, rijeka i bazena, jer svaka je drugačija. Povrh svega učite i puno zemljopisa i posebnosti drugih podneblja jer je licenca međunarodna i možete raditi bilo gdje u svijetu. I svake dvije godine ju morate obnoviti, opet testiranjem. Ja sam prošao svakakve treninge, plivačke , nogometne, u vojsci sam bio u specijalnim postrojbama, ali ovo je bilo nešto najteže-kaže Matija Novoselec i dodaje kako bi svakako trebalo donijeti Pravilnik koji će svako javno kupalište obvezati na spasilačku službu. Iskusno oko će prevenirati potencijalno opasne situcije i uvijek reagirati na pravi način, iako ni spasioci nisu svemoćni i nesreća će uvijek biti.
Naravno da bez obzira bila spasilačka služba nazočna ili ne svatko mora paziti na sebe i posebice na djecu koja se ne smiju ostavljati bez nadzora. To vrijedi i za bazene, jezera, more, rijeke, sva mjesta gdje se odlučite kupati. (dv)

