Zagreb : Hena com, 2021.
Između nje, kojoj tek na samom kraju saznajemo ime, i supruga Petra nije ostalo više ništa. Gotovo da više i ne razgovaraju, jedno su drugom potpuni stranci. Tako mu neće reći ni da je trudna ni da je abortirala, proživjet će sve to sama unutar sebe. Odlazi u kuću u kojoj je rođena, pliva, upija sunce, pije kavu gledajući u bijeli hibiskus. Njoj se ništa ne događa, više se događa oko nje, dok ona razmišlja o samostanu koji joj je u susjedstvu, o Petru za kojega je više ništa ne veže. O hrani, moru, rodnoj kući, o onome čega se boji – horror vacui, strahu od praznine. Ona djeluje istodobno hladno i distancirano, ranjeno i krhko. Bježi od svog života, same sebe. Ni za što se ne bori, sa svime se miri. Teži za nečim, ali ni sama nije načisto za čime. Nalazi se u nekoj vrsti slijepe ulice, okružena neuspješnim brakom, nezaposlenošću i neželjenom trudnoćom. Ona bježi, ona ništa ne mijenja, ona je gledatelj vlastitog života iako još vjeruje u sretan ishod.(pripremila Irena Rašo)
