Stiže nam 5G

Što vam se više dopada, mobiteli ili antenski stupovi?

Mobiteli u svakodnevnom životu pružaju brojne pogodnosti, ali kada bi barem te rugobe od stupova nestale, zar ne? Iako smo se nakon početnog zgražanja navikli na korištenje i 2G i 3G i 4G mreže, neugoda se vraća sa 5G mrežom. Unatoč novim pratećim pogodnostima.

Antenski stupovi definitivno imaju utjecaj na okoliš. Nagrđuju pejzaž pa smanjuju turističku i građevinsku vrijednost zemljišta. Mogu povećati vjerojatnost udara groma i potrebu za ugradnju dodatne zaštite električnih instalacija bliskih okolnih građevina. I naravno, emitiraju elektromagnetske valove.

Bez obzira na broj G-ova, redovito se radi o zračenju radiovalova koji nemaju fizikalnu mogućnost oštećenja molekula poput zračenja bitno viših frekvencija. Ali mogu zagrijavati tkiva ako su dovoljno blizu izvoru zračenja. A, mobiteli su nam bliži od antenskih stupova.

Ipak nisam pretjerano zabrinut. Operateri ograničavaju snagu i trajanje zračenja, ne toliko zbog našeg zdravlja koliko zbog svoje zarade. Koju povećaju ukoliko uštede energiju. Zato mobiteli manje zrače ako su bliže stupu s kojim komuniciraju. I tako sporije prazne bateriju. Iz tog razloga stupovi se postavljaju bliže korisnicima u naseljima, bliže energetskim i telekomunikacijskim instalacijama. I postavljaju se na veću visinu kako bi usmjerenim antenama mali dio energije uputili u blisku okolinu, a daleko veći dio dobacili što dalje, tamo gdje će signal pri tlu opet biti slab.

Ne vjerujem da telekomunikacijski signali postojećom i nadolazećom tehnologijom mogu išta skuhati ili ikako oštetiti. No vjerovati nije dovoljno. Mnogi to znaju (http://huzez.hr/) i istražuju pozivajući se na učestalost raka i drugih bolesti. Međutim teško je ustanoviti koji ih faktori ili njihove kombinacije zaista uzrokuju. Je li to mobilna komunikacija ili dalekovodi ili televizori ili antene radija i televizije ili tramvaji ili ožičenja električnih instalacija u stanovima, kućama, uredima, školama… Ili hrana tretirana od polja do stola ili klor u vodi ili smog ili dioksini ili mikroplastika ili sunčevo ili kozmičko zračenje ili namjerne i nenamjerne nuklearne eksplozije… Što je pravi uzrok teško je razaznati iz kaosa koji smo stvorili, ali mobiteli meni nisu na vrhu popisa.

Problemi naravno postoje, naročito u zakonu u graditeljstvu koji je mobilne stupove proglasio tipskim objektima, smanjujući ekonomske troškove investitorima. Lobiranje kod “naših” saborskih zastupnika definitivno im se višestruko isplatilo u vrijeme kada je Vlada uvodila porez na mobilne usluge. Time je pravo građana ograničeno na javne rasprave o prostornim planovima u koje se ucrtavaju potencijalne lokacije i za komunikacijsku infrastrukturu – i za antenske stupove. Što je građanska aktivnost i pravo, prosječnom Hrvatu bez veze i totalna glupost.

Iako ne bi trebalo biti iz dva razloga: jedan je preventivna zaštita zdravlja za koju su ltako jako zabrinuti i zbog dobre osnove za utvrđivanje posebnih uvjeta gradnje i prema tome posbnih proračuna i projektiranja objekta na odabranoj lokaciji. Naime, još uvijek vrijedi Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja i njegov Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja koji propisuje njihove maksimalne snage u neposrednoj blizini ljudskog tijela, bez obzira o kakvim se izvorima radi.

Građani sukladno spomenutim zakonom peticijom mogu od ministarstva tražiti i dobiti rezultate kontrolnog mjerenja, a pri tome je potrebno dobro definirati vrijeme i mjesto zračenja. Maksimumi su veći u određeno doba dana, pa čak i doba godine, recimo nakon novogodišnjeg vatrometa.

Ipak još malo prateće tehnologije ne bi škodilo. Svaki antenski stup mogao bi se opremiti nekom vrstom mjerenja ili potrošnje ili emitiranja energije ili oboje, s web prikazom u realnom vremenu i arhiviranjem podataka. Tako bi građani imali kontinuirani uvid i alarmiranje, uštedjeli bi na peticijama, a netko bi i zaradio na mjernoj opremi i web aplikacijama.

Sve što je potrebo je malo lobiranja kod ”naših” saborskih, ali i drugih zastupnika uvijek spremnih više za stvaranje, a manje za rješavanje problema.