Sumnjičave šume

Gospodarenje šumama oduvijek je bilo pod sumnjičavim pogledom.

Obzirom na nepreglednost šumskih prostranstava kojima raspolažemo teško je pojmiti relativne i apsolutne iznose etata, prirasta, kubika i tona kojima Hrvatske Šume temeljem Ustava i Zakona gospodari u ime građana. Unatoč svekolikoj stručnosti i znanstvenoj utemeljenosti na koju se Hrvatske Šume pozivaju, istovremeno daju povoda za sumnjičavost s obzirom da onemogućavaju transparentni javni uvid u šumskogospodarske osnove pozivajući se intelektualno vlasništvo.

Uvidi su uglavnom mogući samo radnim danima u radno vrijeme bez mogućnosti kopiranja dokumentacije i slično. Naravno da su Hrvatske Šume prisiljene utrošili velike novce i puno vremena vrijeme na izradu tih složenih studija, ali zaboravljaju da je svrha Hrvatskih Šuma u državnom vlasništvu između ostalog i zaštita interesa svih svojih građana, kojima mora biti omogućena kontrola.

Rast i sječa

U posljednje vrijeme civilno društvo primjećuje intenzivne šumske radove koji ogoljuju velike šumske površine narušavajući krajolik i ekosustave vezane za stabla starije dobi. Rast i sječa dugoročno se planiraju u biološkim ciklusima od stotinjak godina i ako se pravilno provodi šumski radovi su umjereni, konstantni i na različitim lokacijama, a obnova je prirodan proces u skladu s FSC certifikatom koji garantira očuvanost sveukupne sposobnost šume u apsorbiranju CO2, očuvanost tla, krajobraza i ekosustava, sve dobrobiti za što širi broj stanovnika i ostalog. Zbog toga može biti šokantno uočiti neočekivano velike ogoljene površine, ali jesu li takvi zahvati opravdani ili ne teško je reći bez jednostavnog načina praćenja i usporedbe planirane i provedene sječe.

Termoelektrane na biomasu

Principe i svrhu gospodarenja šumama dodatno kompliciraju koncesije za iskorištavanje šumske biomase u svrhu proizvodnje električne energije koje se izdaju od 2012. godine. Za 14 izgrađenih termoelektrana na šumsku biomasu već je sada ugovorena godišnja isporuka 500.000 tona odraslih, zdravih, posječenih, mljevenih i posušenih stabala, godišnje. Hrvatske Šume tvrde da je godišnji prirast puno veći, ali problem će nastaviti rasti zbog planiranih dodatnih 46 takvih termoelektrana.

Fosilna goriva

Termoelektrane na šumsku biomasu prihvaćene se kao održive iz razloga što ako se grade planski i u skladu s kapacitetom okoliša u njega ispuštaju istu količinu CO2 koliko ga za isto vrijeme apsorbira šuma koja raste na mjestu posječene. Očito je da takve termoelektrane niti smanjuju niti povećavaju koncentraciju CO2 u atmosferi. Za razliku od drvne industrije koja u našem namještaju, knjigama i građevinskim materijalima skladišti CO2 i mladoj šumi omogućuje hvatanje novih količina CO2 iz atmosfere, mada se istovremeno u tim procesima proizvodnje za sada uglavnom koriste fosilna goriva. Sve veći broj termoelektrane na šumsku biomasu svojim velikim potrebama sve više smanjuju efektivnu površinu šuma koje aktivno sudjeluju u uklanjanju CO2 iz atmosfere, što posebno dolazi do izražaja u zemljama koja ne da nisu smanjila snagu i broj termoelektrana na fosilna goriva, nego naprotiv imaju nastojanja učiniti suprotno, poput Hrvatske.

Čipiranje stabala

Jasno da struka i javna rasprava kao i do sada trebaju dogovarati što je održivo, ekološko, obnovljivo i isplativo korištenje šuma, ali kako kontrolirati da se one doista iskorištavaju na takav način? Jedan od dodatnih mogućnosti moglo bi biti čipiranje stabala zbog toga što bi takva stabla mogla pratiti od šume do korisnika svaka zainteresirana osoba opremljena RFID čitačem. Sistem bi funkcioniralo na slijedeći način: kao i do sada lugar bojama i simbolima označava stabla u šumi kako bi šumski radnici znali što, koliko i kada smiju posjeći. Nakon što stablo označi u njega treba zakucati čip veličine zrne riže koji nosi jedinstveni alfanumerički kod koji učita u pametni mobitel kako bi u centralnu bazu podataka za svako stablo mogao unesti sve potrebne podatke o tome tko ga je, kada i po kojoj osnovi označio, gdje se nalazilo, koje je vrste, veličine, starosti i zdravlja, a zatim tko ga, kako, kojim putem, kome i u koju svrhu isporučio. Tim podacima popunjavala bi se tablica proizašla iz šumskogospodarske osnove, a rezultati bi se mogli uspoređivati s 3D zračnim snimkama. Krađe stabala bez čipova i lugara bilo bi teško izvesti, čime bi financijske uštede možda omogućile gospodarenje prorjeđivanjem a ne potpunom završnom sječom šumskih odjela.

Kontrola trupaca

Na bilo kojem semaforu svaki bi zainteresirani prolaznik mogao doći do željenih informacija o transportu koji smatra sumnjivim, mogao bi prekontrolirati put unazad svakog stabla od krajnjeg korisnika pa sve do izvornoga panja. Ali poznajući brzinu prilagodbe hrvatskih institucija, može nas brinuti samo to da i mi ne bi postali pravi panjevi, kao oni u Albaniji.