Surova stvarnost: Hrvati ostaju najdulje živjeti s roditeljima, u prosjeku odlaze s napunjene 32 godine

Foto: Nika Shuliahina/Unsplash/ilustracija za BJLive

Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)

Nisu nam potrebna istraživanja i statistički podaci kako bi osvijestili da mladi danas žive lošije i nesigurnije od generacije njihovih roditelja.

Portal Landgeist objavio je, na temelju statistike stranice podataka Eurostata, statističkog ureda europskih zajednica, kartu o prosječnoj dobi u kojoj mlade osobe napuštaju roditeljski dom i odlučuju se na samostalni život.

Nažalost, podaci za Hrvatsku su porazni. 

Financije, nesigurni poslovi, rad na određeno…

Dakle, prema podacima Eurostata, prosječna dob kada mladi ljudi napuštaju obiteljski dom u Hrvatskoj kreće se oko 32. godine života, što je značajno iznad europskog prosjeka.

Očito je da se u Hrvatskoj mladi suočavaju s izazovima koji ih tjeraju da napuste roditeljski dom znatno kasnije nego njihovi vršnjaci u drugim zemljama Europske unije.

Jedan od glavnih razloga za ovo kasno osamostaljivanje su financijski uvjeti. Mladi često imaju nesigurne poslove ili rade na određeno vrijeme, što im otežava stabilno planiranje budućnosti. Mnogi su prisiljeni prihvatiti niske plaće koje ne pokrivaju osnovne životne troškove, što dodatno otežava izlazak iz roditeljskog doma.

Ovisnost o roditeljima

Također, visoki troškovi stanovanja, posebno u većim gradovima poput Zagreba, Splita i Rijeke, također su značajan faktor. 

Cijene najma stanova su u porastu, a mladi često nemaju mogućnost priuštiti si samostalan život bez dodatne financijske podrške. 

Ova situacija stvara osjećaj nesigurnosti i frustracije među mladima koji dugo godina ostaju ovisnosti o roditeljima.

Uz to, nedostatak dostupnih i povoljnih stambenih rješenja dodatno otežava situaciju. Iako postoje poticaji i subvencije za mlade obitelji, mnogi smatraju da to nije dovoljno da bi se stvorili uvjeti za lakši ulazak u samostalni život. 

Sve ovo dovodi do toga da se mladi u Hrvatskoj osjećaju kao da im se oduzima prilika za izgradnju vlastite budućnosti, što može imati dugoročne posljedice ne samo na njih, već i na društvo u cjelini.

Već godinama svjedočimo iseljavanje, zar ne?

Kako bi se promijenila ova situacija, potrebno je razviti strategije koje će osnažiti mlade, pružiti im bolje uvjete za zapošljavanje i olakšati pristup stanovanju. 

Samo tada će se mladi moći slobodno krenuti prema samostalnosti i izgradnji vlastitog života, a to će, razumije se, dugoročno pridonijeti razvoju cijele zajednice pa i povećanju nataliteta.

Balkan je ponovno na vrhu liste 

Kako se može vidjeti na karti, mladi Skandinavci najprije napuštaju roditeljski dom.

S prosječnom dobi od 21,4 godine, mladi Finci su ti koji najranije napuštaju roditeljski dom. Danska i Švedska (21,8) su odmah iza njih. Norveška (22,5) i Estonija (22,8) također imaju vrlo nisku prosječnu dob.

Balkan je opet na vrhu ove liste. Mladi u Crnoj Gori (33,3), Sjevernoj Makedoniji (32,1), Hrvatskoj (31,8), Srbiji (31,5) i Slovačkoj (31,0) imaju u prosjeku više od 30 godina.

Podaci za ovu kartu potječu iz Eurostata. Podaci uključuju i osobe koje žive samo s jednim roditeljem. Podaci dolaze iz ankete i prikupljaju se putem intervjua.

Dakle, podaci se ne temelje na tome gdje su ljudi službeno registrirani.

U nekim zemljama mladi ponekad ostaju registrirani kod roditelja. Dok u stvarnosti žive negdje drugdje kako bi studirali. To bi moglo iskriviti podatke za neke zemlje. Srećom, ovaj skup podataka temelji se na tome gdje ljudi zapravo žive, a ne na tome gdje su registrirani.

Foto: Nika Shuliahina/Unsplash/ilustracija za BJLive

Izvor: Landgeist