Velike dječje oči koje gledaju srcem, puno osmijeha i dragosti, zainteresiranosti i ”gutanja” svake izgovorene riječi… sve to te još mnogo više obilježilo je današnje gostovanje Slavice Sarkotić na Dječjem odjelu bjelovarske Narodne knjižnice ”Petar Preradović”.
Gospođa Sarkotić ovogodišnja je dobitnica književne nagrade ”Mato Lovrak” koju je zaslužila za svoj ”Vrtovi duginih boja”, roman koji progovara o ljubavi, privrženosti, toleranciji i empatiji koja bi trebala dotaknuti srce svakog dobronamjernog čitatelja.

Topla obiteljska priča

Današnje gostovanje spisateljice Sarkotić moderirala je genijalna Ivana Blažeković, magistrica bibliotekarstva pri Narodnoj knjižnici ”Petar Preradović”.

–Radi se o toploj obiteljskoj priči u kojoj se promiču one najljepše ljudske osobine i vrline. Pročitala sam knjigu i preporučujem ju svima jer sam sigurna ćete uživati u čitanju – kazala je Blažeković koja je spisateljicu najavila pred zahtjevnom publikom, a radilo se o učenicima 4. razreda IV. Osnovne škole Bjelovar.

Između ostalog, Blažeković je djecu ali i odrasle koji su prisustvovali književnom susretu s nekoliko rečenica upoznala s autoricom.

Brojna priznanja i nagrade

–Literarni počeci autorice sežu u razdoblje osnovne i srednje škole, no intenzivnije se javljaju još 70–ih godina 20. stoljeća. Autorica objavljuje pjesme i kratke proze za djecu i odrasle, na kajkavskom, ali i na standardnom hrvatskom jeziku. Sudionica je brojnih recitala, književnih smotri i manifestacija. Pjesme su joj izvođene na radijskim postajama. Zastupljena je u 40–ak zbornika i antologija. Razni skladatelji uglazbili su njenih 20 pjesama. Surađuje u nizu časopisa među kojima su i listovi za djecu ”Radost” i ”Smib”. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskih haiku pjesnika, Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronima i Društva hrvatskih zavičajnih književnika pri Hrvatskom saboru kulture. Dobitnica je više pohvala, priznanja i nagrada za književni rad među kojima su i dvije Arenine nagrade za kratku priču. Osvojila je nagradu Matice hrvatske u Velikoj Gorici, nagradu ”Albatros” za rukopis ”Ljiljani u vazi od kiše” i nagradu ”Mihovil Pavlek Miškina” za poeziju 2013. godine. Dobitnica je i nagrade Grada Siska za književni rad 2010. godine – kazala je Blažeković.

Sarkotić: Od ljepote su nam ostale još samo tri stvari

Inače, Dječji odjel Narodne knjižnice ”Petar Preradović” ima tradiciju za vrijeme trajanja Mjeseca hrvatske knjige ugostiti sve nagrađene autore koji su primili književnu nagradu ”Grigor Vitez”, ”Mato Lovrak” i ”Anto Gardaš” i to tijekom trajanja Mjesec hrvatske knjige.

Iako je ta manifestacija završila prije 10–ak dana, knjiga, čitanja i dragih gostiju poput cijenjene spisateljice Sarkotić nikad dosta.

Mladoj i simpatičnoj publici iz IV. Osnovne škole obratila se i sama autorica koja je, između ostalog, progovorila o svojim počecima.

–Kao što sam bila sretna jer sam odrastala uz djela Mate Lovraka, tako sam i sretna što sam danas ovdje u knjižnici koja nosi ime Petra Preradovića kojeg iznimno cijenim. Jako volim biti s djecom i kada se nađem nasuprot njih u knjižnicama i školama, uvijek se sjetim što je rekao jedan davni pjesnik, a to je da su nam od ljepote ostale još samo tri stvari na svijetu; zvijezde po noći, cvijeće po danu i dječje oči. Itekako se mogu samo složiti s njim – kazala je autorica.

”Život me odveo drugim putem”

–Odrastala samu okruženju prirode i moja je ljubav je vezana uz nju. Puno pjesama i priča sam napisala o šumi i životinjama. U mojoj kući se uvijek čitalo, iako smo živjeli na selu. Čitati me naučio moj djed kad sam imala četiri godine. I od tada nisam prestala. Rano sam počela i pisati. Međutim, život me odveo drugim putem. Nisam završila na fakultetu koji sam mislila upisati, već sam završila u zdravstvu, za mikroskopom. Tako sam cijeli svoj radni vijek kroz mikroskop promatrala ljudske stanice ali sam i pisala čim bi pronašla slobodnog vremena. Danas imam i unuke pa imam vremena za pisati. Čak sam napisala i jedan roman, iako sam tvrdila kako mi je to nemoguće napisati. To je nešto posve drugačije od pjesama i priča. Imam zapravo sreću što nedaleko od mene u Velikoj Gorici živi jedan velik čovjek i prekrasan književnik Božidar Prosenjak koji me godinama nagovarao da napišem roman za djecu – kazala je autorica.

Život u maloj sredini

Što se fabule tiče, glavni lik romana Vrtovi duginih boja je dječak koji ide u treći razred i odrasta polako spoznajući da je njegova starija sestra, osmašica, osoba s posebnim potrebama. Kroz njegovu priču upoznajemo obitelj koja usprkos problemima ostaje čvrsta i kompaktna, upoznajemo okruženje, susjede, učitelje i rođake, ali i šaroliki i živopisni svijet male seoske sredine nadomak velikoga grada. U svemu tome dječak se izvrsno snalazi, svjestan da je on taj koji, iako mlađi, mora biti brat zaštitnik, brat glasnogovornik, brat prijatelj i mentor. Važnu ulogu u obitelji ima staloženi i smireni djed koji je na neki način sveprisutan, oslonac i podupiratelj cijele obitelji. Široka paleta likova, kako ljudskih tako i životinjskih daje cjelovitu i zanimljivu sliku o životu u maloj sredini koja ima svojih nedostataka ali i svojih čari.

Priča sa sretnim završetkom

Vrhunac priče događa se na kraju kad dječakova sestra usprkos svojim ograničenjima, usprkos tome što je za većinu osoba s kojima se susreće zapravo nevidljiva, uspije polučiti uspjeh kakvom se nitko nije nadao niti ga je očekivao.

Ostvaruje se slikajući vrtove duginih boja, a njene slike postaju motiv za svilene marame.

I upravo stoga ovo je jedna topla priča sa sretnim krajem. Priča o uzajamnoj ljubavi i odanosti u obitelji, priča o posebnoj sestri i posebnom bratu koji u nekim trenucima nadrasta svoje godine. (ika)

Comments

comments