Piše: Ivan Karačony

Kristina Veljačić osvaja svojim izgledom, a premda bi ”na prvu” mnogi kazali da se radi o manekenki, mnogi bi se i prevarili. Umjesto da je glavni akter kojekakvih footoshotinga ili hodanja po modnim pistama, život ove 27–godišnjakinje iz okolice Bjelovara daleko je od glamura.

Naime, ova mlada djevojka nije samo lijepog lica i skladnog stasa, već se radi o obrazovanoj i vrlo radišnoj djevojci koja je svoj smisao pronašla u zanimljivim hobijima.

No, krenimo redom.

”Prvih 10 minuta utakmice tresla sam se k’o šiba”

Kristina je završila Šumarski fakultet u Zagrebu i već tri godine u svojstvu šumarskoj inženjera radi za jednu tvrtku iz Darde nedaleko Osijeka. Posao joj se neprestance odvija na terenu, a kad uhvati ono malo slobodnog vremena, bavi se jahanjem svoje kobile Monife.

Ipak, najveću ljubav gaji prema poslu nogometnog suca kojim se bavi punih 12 godina.

–Kada sam imala 16 godina na radiju sam čula oglas za upisivanje na tečaj za nogometnog suca. Bilo je to tijekom 2007. godine, u vrijeme kada sam igrala nogomet u Ćurlovcu nedaleko Bjelovara i bila jedina cura u nogometnoj ekipi. Kada sam se doma kazala da ću se javiti na oglas, moji su me malo čudno gledali, ali su mi ipak pružili bezuvjetnu podršku. Tečaj je trajao dva mjeseca, uspješno sam ga završila i potom je uslijedila moja prva utakmica koju nikada neću zaboraviti. Bila je to utakmica limača, odnosno djece do 10 godina. Na utakmicu me dovezao otac koji baš i nema neke veze s nogometom. Bilo je katastrofa jer sam morala sve odraditi sama. Morala sam napisati zapisnik prije utakmice, pregledati igrače, postaviti ih na teren… Sve sam to znala u teoriji. Prvih 10 minuta utakmice tresla sam se k’o šiba, vjerojatno više nego djeca koja su igrala nogomet. Ipak, utakmicu sam uspješno privela kraju.

Ogroman pritisak i salve psovki

Nakon te utakmice zapala me jedna seniorska na koju sam delegirana kao pomoćni sudac. Glavni sudac je prije utakmice posve nenadano po mene javio da je spriječen i da ne može doći. Kao prvi pomoćni sudac morala sam ga zamijeniti. Radilo se o utakmici II. Županijske nogometne lige između tadašnjeg Metalprodukta iz Šandrovca i Severina. Igrači su iskoristili moje neiskustvo i radili ogroman pritisak na mene, čak do te mjere da je bilo strašno mnogo psovki. Unosili su mi se u lice cijelu utakmicu. No, uspjela sam to preživjeti i suzdržati se od davanja kartona jer sam se, priznajem, bojala posljedica–iskrena je mlada sutkinja.

”Ne dozvoljavam da me netko vrijeđa ili omalovažava”

Tijekom više od desetljeća suđenja Kristina je stekla bogato sudačko iskustvo i zaradila poštovanje na terenu. Strah od nasrtljivih, glasnih, prostih i nervoznih igrača danas je miljama daleko od nje…

–Suci su me ubrzo počeli tretirati kao ravnopravnu kolegicu. No, uvijek će postojati neki problem. Primjerice, još se dosta klubova ne može pomiriti da žensko sudi jer obično smatraju da je ženama mjesto za kuhačom. Ha, ha, ha! Što se tiče ranga u kojem sudim, ne mogu se nimalo požaliti na kolege ili svoje nadređene i reći da me netko nije prihvatio. No, kada sam tek počela, nije bilo nimalo jednostavno. Trebalo je smoći snage nekom pokazati crveni karton. Sada sam u fazi da jednostavno ne dozvoljavam da me netko vrijeđa ili omalovažava. No, tolerantna sam u smislu da ako to vidim da je nečija uvreda na terenu bila nenamjerna i da se radilo o afektu, ali i ako se druga strana ispriča, onda sam sve spremna oprostiti. Ukratko, mislim da dobar sudac ne bi trebao raditi autoritet s  kartonima, već sa svojom pojavom i stavom. S druge strane, danas bez problema mogu ”izvući” crveni karton–priča nam Kristina kroz smijeh.

 

NEKOLIKO BLITZ PITANJA

BJLive: U kojem rangu sudiš i kakva je situacija u ženskom nogometu?

Sudim seniorske utakmice u 3. HNL i 1. HNŽL. Stanje u ženskom nogometu je dosta loše po pitanju financija. Nema toliko zainteresiranih kao za muški nogomet. Izostaju sponzorstva gradova ili županija pa klubovi moraju sami financirati na razne načine, a to je izuzetno teško.

BJLive: Koliko zaradiš na suđenju?

–U rangu u kojem trenutno sudim novci su lijep dodatak na plaću, ali nedovoljni  da bi od njih moglo živjeti.

BJLive: Koja ti je kao sutkinji najgora situacija na terenu?

–Igranje rukom je definitivno najgora situacija. Ima nekoliko definicija kada se igranje rukom kažnjava, a kada ne. No, teorija je jedno praksa posve drugo. U županijskim ligama igračima je to jako teško objasniti pa su nervozni, ljute se, psuju…

BJLive: Što misliš o uvođenju VAR–a u smislu najave da se radi o ”nogometnoj revoluciji”?

–VAR  je veliko unaprjeđenje u nogometnoj igri. Imali smo neke primjere na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji gdje su neke kardinalne greške izbjegnute upravo zahvaljujući toj tehnologiji. Mislim da će se VAR i dalje dokazivati kao dobra stvar.

BJLive: Najbolji hrvatski sudac, najbolja sutkinja?

–Bruno Marić i Sanja Rođak Kašić.

BJLive: Bi li mladim djevojkama preporučila da se okušaju u svijetu suđenja?

–Da, jer brže očvrsnu. Ili će se čeličiti ili će shvatiti da to nije za njih i vrlo brzo odustati. Do toliko uvreda i hrpe ružnih riječi sam oguglala i više ih ne primam k srcu kao na početku. Da, preporučila bih zbog iskustva. Neka probaju. To može biti lijep dodatak na plaću ili dobro doći nekoj od studentica, a k tome ste još i u sportu.

Comments

comments