Ovih dana je svetom misom u Bjelovaru obilježena 11. obljetnica uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i ređenja njenog prvog biskupa monsinjora Vjekoslava Huzjaka. Svetu misu predvodio je upravo Huzjak, a koncelebrirali su svećenici predstavnici pojedinih dekanata Biskupije.
Prije početka prigodnu čestitku biskupu i okupljenim vjernicima uputio je generalni vikar monsinjor Stjepan Ptiček.
Svećenici iz svakog kutka biskupije
U uvodu u misno slavlje, Huzjak je istaknuo da proslavljamo ovu obljetnicu u okolnostima pandemije zbog čega nisu moguća velika okupljanja, ali prisutnost svećenika iz različitih dijelova Biskupije na neki način označava njeno sabiranje kojim želi proslaviti ovaj važan dan.
Biskup je na početku svoje homilije istaknuo da današnji dan za Biskupiju na neki način ima posebno mjesto memorije ili prisjećanja.
Kristove riječi
U evanđelju koje je bilo navješteno (Iv 7,40-53) vidimo da oko Krista nastaju svađe, nesuglasice. Možda je problem Isusovih suvremenika bio, a i danas je često problem ljudi da ne razmišljaju o Kristu, da ne gledaju u njega, nego razmišljaju o sebi, o svojoj pameti, saznanju, o svojim tradicijama, o svojoj povijesti. Dakle, nije polazište vidjeti ono što Krist čini. Zapravo su najrealniji bili stražari koji su rekli: ”Nikada nitko nije ovako govorio.”
Ali, pismoznanci i farizeji, svi oni koji su sebe smatrali učenima i pametnima, nisu uspjeli čuti to što je Krist govorio.
Pomoć i potpora
Čak ni to da on govori na način kao nitko drugi, kao ni oni. Tako da je prepirka oko njega zapravo pitanje i današnjice. Na koji način i kako mi kao vjernici pristupamo Kristu Gospodinu? Pristupamo li mu tako da govorimo o njemu kao što je on govorio da ljudi oko nas čuju i vide Krista, po našem životu i po našoj riječi? To je upravo poslanje Crkve po cijelome svijetu. To je poslanje svih nas. Zbog toga je Biskupija utemeljena – da se govor o Kristu tako utemelji i proširi u našim prostorima da ljudi što više čuju ne samo za Krista, nego da čuju Krista preko naših života, preko naših riječi i naših djela. Zato ima smisla da se mi prisjećamo početka naše Biskupije i da se prisjećamo svih onih koji su u tu Biskupiju ugradili svoj život i zapravo same sebe.
Prije završnog blagoslova biskup je pozvao sve prisutne na uzajamnu molitvu i na to da budemo jedni drugima pomoć i potpora u onom na što nas Gospodin poziva. (ika)
