TAJNA BJELOVARSKOG MUZEJA Drveni stolac izrađen u čast posjeta cara Franje Josipa I–izdanka jedne od najmoćnijih obitelji u povijesti Europe

Piše: Elizabeta Šulentić

Mada se Habsburgovci mnogima čine kao daleka prošlost, tragovi njihove duge vladavine itekako su prisutni na našim prostorima, a jedan od dokaza toj tvrdnji pomno se čuva u bjelovarskom Gradskom muzeju.

Premda je riječ o naoko običnom drvenom stolcu koji se posebno ne razlikuje od ostalih, sličnih mu stolaca, stvari su ipak malo drugačije kada se malo zagrebe u prošlost i razotkrije njegova tajna.

Stolac izradila slavna bečka tvornica Thonet

Naime, riječ je o stolcu Franje Josipa I., nekoć austrijskog cara i ugarsko–hrvatskog i češkog kralja, koji je upotrijebljen tijekom njegovog boravka u Bjelovaru 11.ožujka 1869. godine. Stolac je izradila slavna bečka tvornica Thonet, a danas pripada u povijesnu zbirku Gradskog muzeja Bjelovar te je klasični primjer dizajna onoga doba pročišćene forme i inovativne konstrukcije u izvedbi njemačko–austrijskog dizajnera Michaela Thoneta.

-U čast posjeta cara Franje Josipa Prvog Bjelovaru, izrađen je ovaj stolac koji je prošao proces restauracije i danas se nalazi u svom izvornom obliku. Pretpostavlja se da je razlog njegova posjeta 1869. bilo ukidanje vojnog i uvođenje civilnog sustava na ovim područjima, koje se zbilo 1872. godine uspostavom prvo Bjelovarske županije, a potom Bjelovarsko–križevačke–pojasnio je Zoran Abramović, kustos povjesničar Gradskog muzeja Bjelovar dodavši kako će se u budućnosti stolac nalaziti u stalnoj postavi muzeja.

Osobne tragedije

Inače, Franjo Josip Prvi bio je jedan od najdugovječnijih careva koji se na prijestolju održao čak 68 godina i danas predstavlja jedan od simbola zlatnog doba Habsburške Monarhije. U povijesti je ostao zapamćen kao veliki vladar koji je svojim zemljama donosio napredak i prosperitet te uspio uspješno izbalansirati sva nacionalna pitanja koja su počela nagrizati Monarhiju, pretposljednji vladar habsburške dinastije u privatnom životu je doživio velike gubitke. U braku sa Elizabetom Bavarskom poznatijom kao Sissy imao je četvero djece, od kojih je najstarija kći preminula u dobi od dvije godine, a sin jedinac, zakoniti prijestolonasljednik počinio je samoubojstvo. Premda je sam car službeno potpisao potvrdu, dokazi upućuju da se vjerojatno radilo o ubojstvu od strane zagovornika starog režima koji su se plašili dolaska na vlast mladog, liberalnog Rudolfa. Kao još jedan udarac u carevu životu bilo je i ubojstvo supruge Elizabete od strane talijanskog anarhista.

Discipliniran i vrijedan

Ljudi bliski caru uvijek su ga opisivali kao jako discipliniranog i vrijednog čovjeka koji je svakog dana ustajao u cik zore, oko tri – četiri ujutro kako bi rješavao nepregledno mnoštvo spisa koji su pristizali iz svih dijelova Monarhije. Unatoč tome što je za njegove vladavine Habsburška Monarhija prešla u dvojnu monarhiju Austro-Ugarsku, car je uvijek pribjegavao centralističkoj i apsolutističkoj vlasti te nije bio spreman na potrebne reforme i modernizaciju svojeg golemog carstva.