Tjedan dana nitko nije napisao da su Gimnazijalke 2. na Državnom prvenstvu. To smo sada ispravili!

Piše: Ivan Karačony(ivankaracony@gmail.com)

Nažalost, ženski spol je općenito u sportu još uvijek u nezahvalnoj poziciji.

Jedan od posljednjih takvih primjera stiže iz bjelovarske Gimnazije čije su se četiri talentirane i radišne učenice s Državnog prvenstva srednjih škola u Poreču vratile u svoj Bjelovar s osvojenim 2. mjesto u stolnom tenisu i srebrnim medaljama.

Premda je državno prvenstvo završeno prije tjedan dana, lijepa vijest o uspjehu mladih bjelovarskih učenica i možda najvećem sportskom uspjehu u povijesti Gimnazije iz nekog razloga se nije uspjela probiti u medijski prostor.

One su Inga, Karolina, Anja i Adela

No, zahvaljujući vjernim i angažiranim čitateljima Regionalnog portala Bjelovar.live, danas smo i mi saznali za ovaj hvalevrijedan uspjeh, a skrenuta nam je pozornost na poduži status koji je Inga Varga, učenica 4. razreda bjelovarske Gimnazije, napisala na jednoj društvenoj mreži. Naime, mlada Varga jedna je od ukupno četiri učenice koje su ostvarile opisani sportski uspjeh, a uz nju na tom nimalo jednostavnom putu rame uz rame našle se i Karolina Kalabek iz 3. razreda te Anja Kukolj i Adela Filipan iz prvog razreda!

Djevojkama ovim putem iskreno čestitamo na uspjehu, a vispren, iskričav i pomalo kritičan (ali s punim pravom) status učenice Inge Varge prema medijima odlučili smo prenijeti u cijelosti.

”Davali su nam vjetar u leđa”

– Razmišljala sam ima li uopće potrebe pisati ovu objavu ili će ova objava samo prikazati mene kao nekulturnu i bezobraznu osobu koja traži pažnju. Ipak, odlučila sam napisati svoje mišljenje i čuti mišljenje vas ostalih što mislite o ovoj temi. Za one koji ne znaju (a smatram da velika većina ne zna), Gimnazija Bjelovar je prije tjedan dana otišla na Državno prvenstvo u stolnom tenisu u Poreč. Državno prvenstvo izborili smo potpunom dominacijom na županijskom natjecanju. Puni volje, sreće, ponosa, željni uspjeha i novih prijateljstava stigli smo u Poreč. Dečki su bili u grupi sa Splitsko–dalmatinskom i Šibensko–kninskom županijom, dok smo mi igrale protiv djevojaka iz Međimurske i Primorsko–goranske županije. Od nas nitko nije očekivao nekakav poseban rezultat. Profesori su nam govorili da nije bitno kako prođemo ako damo sve od sebe, ali da će oni biti presretni ako prođemo grupu i ostanemo dan duže. I davali smo sve od sebe. Unatoč dobroj igri i međusobnom navijanju, dečki nisu uspjeli proći grupu, no to ih nije rastužilo. Došli su kod našeg stola i navijali za nas. Davali su nam vjetar u leđa u onim ključnim trenucima. Nakon napetih mečeva punih preokreta, prošle smo skupinu i ostvarile plasman u četvrtfinale. Plasman u 8 najboljih ekipa!!!

”Padale smo, dizale se, svađale, mirile…ali uvijek bile tu jedna za drugu”

Ostvarile smo svoj cilj! Bile smo presretne, pune adrenalina i entuzijazma. Saznavši sljedeće protivnice, počele su kalkulacije: “Pa mogle bi mi i do polufinala! Ma one nisu nešto jake. Joj, ja sam od te cure izgubila prošli put.” U tim trenucima zaboravile smo da ne treba nikoga podcjenjivati, kako protivnice, tako ni sebe. Sabrale smo se i dogovorile da ćemo dati sve od sebe da i ovaj meč pobijedimo i učinimo našu profesoricu, školu, Grad ponosnima. Riskirale smo maksimalno jer smo znale što nam pobjeda znači. Padale smo, dizale se, svađale se, mirile, ali uvijek bile tu jedna za drugu. Nakon gotovo 2 sata igre, pobijedile smo dobru ekipu Vinkovaca. Nitko nije mogao vjerovati da smo ušle u polufinale. U Polufinale!!! Do tada smo trpjele razne poglede i podcjenjivanja protivnica, no našim ulaskom u 4 najbolje ekipe sve se promijenilo. U polufinalu igrale smo protiv ekipe Splita. Realno gledajući ekipa iste kvalitete kao mi. Znale smo da im možemo konkurirati i to nas je guralo naprijed. U drugom polufinalu sastale su se Športska gimnazija Zagreb i Druga gimnazija Varaždin. Dvije najjače ekipe ovog državnog prvenstva. Od 8 igračica koje igraju za te škole, njih čak 7 je reprezentativki! Znale smo da protiv tih ekipa nemamo velikih šansi te bi bilo bolje da pobijedimo Split i osiguramo si najmanje srebrnu medalju. I tako je i bilo! IZBORILE SMO FINALE DRŽAVNOG PRVENSTVA! U finalu, nažalost, nismo imale više snage i čestitale smo ekipi Varaždina na zasluženoj pobjedi. No, srebro je došlo u Bjelovar.

”Zar mislite da mi ne zaslužujemo pohvalu?”

Nismo očekivale nikakve hvalospjeve, dočeke, nagrade, ništa. Znale smo da su rukometaši iz Tehničke škole prije otprilike 2 mjeseca osvojili također drugo mjesto na državnom natjecanju. O njihovom rezultatu se pisalo odmah isti dan. Nema tko u Bjelovaru nije čuo za uspjeh dečkiju iz Tehničke koji su se u Bjelovar vratili sa srebrom jer ipak Bjelovar je Grad rukometa. Budimo realni, svatko od nas voli neki sport. Netko voli nogomet, netko rukomet, stolni tenis, odbojku itd. no, ne zaslužujemo li mi iste pohvale kao i drugi koji su osvojili isti rezultat. Ovime ne želim ni na koji način umanjiti uspjeh rukometaša jer i njihov put nije bio lagan. Oni jednostavno nisu krivi što treniraju popularniji i medijski praćeniji sport. Zar nitko u Bjelovaru ne zaslužuje znati da su cure iz Gimnazije osvojile 2. mjesto na Državnom i ostvarile jedan od najvećih sportskih uspjeha škole? Zar mislite da mi ne zaslužujemo pohvalu jer treniramo stolni tenis, a ne nogomet ili rukomet? Nitko nije ni znao da smo otišle na Državno. Tiho smo otišle, tiho smo se i vratile. Čekale smo i čekale bilo kakve pohvale da nam novinari barem jednom pokažu da i naš sport i naš uspjeh nešto vrijede. Međutim, to se očito neće dogoditi. Možda je vrijeme da promijenimo sport.

”Hvala prof. Sanji Radočaj koja je vjerovala u nas”

Bilo kako bilo, ja ću pohvaliti svoju ekipu: Anju Kukolj koja je pobjeđivala protivnice nekoliko godina starije od sebe i koja je u svakom meču bila smirena i borbena bez obzira na to što je veliki pritisak bio na njoj. Karolinu Kalabek koja je, unatoč problemima s leđima, odlučila pomoći ekipi i koja je bila najglasniji navijač s klupe. Adelu Filipan koja je uskočila u ekipu onda kada nitko drugi nije htio igrati i koja je na ovom prvenstvu također imala važnu ulogu. I na kraju hvala prof. Sanji Radočaj koja je vjerovala u nas i koja je 3 dana s nama u Poreču proživljavala i poraze i pobjede i bez koje se ovaj uspjeh ne bi ostvario. Ja sam ovo državno čekala 3 godine i mislim da nema boljeg oproštaja od Gimnazije nego s medaljom oko vrata – napisala je Varga u statusu.

P.S. Mlada Anja Kukolj je osvojila fair-play karton jer je priznala poen protivnici u trenutku kad bi njoj bio od velike važnosti. Na korektnosti i poštenju joj od srca čestitamo!