Razgovarao:D.Vitanović
Iako je još prije nekoliko mjeseci preuzeo mjesto čelnika Županijske skupštine Bjelovarsko – bilogorske županije u javnosti se jako malo zna o Mariju Preskočilu. Čovjek koji upravlja zakonodavnim tijelom Bjelovarsko – bilogorske županije je poprilično nepoznat, za razliku od svih prethodnika na tom položaju. No,u kraćem razgovoru smo otkrili da je riječ o osobi koja ima više nego dovoljno kvalifikacija za takav posao.
Vaš dolazak na čelo Županijske skupštine je za mnoge bio iznenađenje?
-Nakon što se Đurđica Ištef – Benšić odlučila povući ja sam kao dio većine izabran za predsjednika Županijske skupštine i vjerujem da ću mandat odraditi do kraja. Bez skupštine ne može funkcionirati niti županija i stoga ću ja svoj posao odraditi maksimalno profesionalno i odgovorno do kraja, a isto očekujem od svih koji sudjeluju u radu skupštine. Ni manje ni više. Imamo stabilnu većinu, u financijskom smislu Županija dobro stoji, odlično koristimo europske fondove, gospodarski trendovi su pozitivni i to treba iskoristiti. Osobno nemam strah od odgovornosti koju ovaj posao nosi jer sam bio u nekim situacijama koje su tražile donošenje teških odluka.
Imate bogatu vojničku prošlost, a dio karijere ste proveli u SAD-u kao vojni izaslanik Hrvatske. No, to su stvari o kojima rijetko govorite?
-U Domovinski rat sam otišao odmah na početku,a tada sam radio u Hrvatskim šumama. Tijekom rata sam skupio iskustva, prošao nekoliko zapovjednih stepenica, a u Bljesku i Oluji sam bio zapovjednik 1. bojne 105. brigade. Za mladog čovjeka od 27 godina to je bila velika odgovornost jer se radilo o 700 vojnika. Poslije rata sam otišao raditi u MORH u Ured za vojne izaslanike, završio Vojno diplomatsku akademiju i potom je uslijedio odlazak o SAD, u Washington gdje sam bio od 1999. do 2003. godine kao vojni izaslanik u tamošnjem veleposlanstvu. To je bilo veliko iskustvo u svakom smislu, vrijeme u kojem je SAD pretrpio terorističke napade 11. 9 2001., počeo rat u Afganistanu i nastavio rat u Iraku. Po povratku u Hrvatsku sam završio Zapovjednu stožernu akademiju i potom prihvatio ponuđenu mirovinu jer je došlo vrijeme za neke druge poslove.
Još od povratka župana Damira Bajsa, koji je 2013. opet dobio povjerenje građana, ste dio njegovog stožera. Političkog iskustva ne bi trebalo manjkati?
-Recimo da sam uvijek više bio tehnička i logistička potpora nego političar. S Damirom Bajsom sam prijatelj od 1991. godine i rata, prije politike, i bit ćemo prijatelji i nakon politike. Počeli smo surađivati u vremenu kad je on bio ministar turizma i ostali smo u tome do danas.
