Gotovo svaki grad u državi ”prijateljuje” s gradovima unutar, ali i izvan Hrvatske, a iznimka nije ni Bjelovar.
Cilj bratimljenja s nekim drugim gradom prvenstveno je poboljšanje međusobnih odnosa te razmjena na sportskom, gospodarskom, kulturnom ili pak nekom drugom planu. Ipak rijetki su oni koji bi mogli znati imena dvaju ili više gradova s kojima Bjelovar dijeli prijateljstvo.
K okretno, Bjelovar ”prijateljuje” s čak osam gradova što je u odnosu na ostale hrvatske gradove iznad prosjeka, a danas su njegovi gradovi prijatelji; Novalja (1994.), Pakrac (2002.), talijanska Rubiera (2004.) i pokrajina Ascoli Piceno (2006.), Novi Vinodolski (2007.), Imotski (2007.), Visoko (2008.), Tomislavgrad (2008.).
Prva greenfield investicija u Bjelovaru
Podsjetimo, suradnja s talijanskim Gradom Rubiera i Pokrajinom Ascoli Piceno rezultirala je prvom greenfield investicijom u poslovnoj zoni Novi Borik–Lepirac (tvrtka Cormo). Visoko, Tomislavgrad i Novalja su gradovi s kojima je Bjelovar postao prijatelj temeljem suradnje na razmjeni sportskih i kulturnih društava, a uvjerljivo najintenzivnije je suradnja s prijateljskim Gradom Pakracom, više na razini braniteljskih udruga i čelnika Gradova Pakraca i Bjelovara, a nažalost, manje na gospodarskom planu. Naravno, tu je i blizina gradova te njihova isprepletena povijest koja se posebno očitovala tijekom domovinskog rata. Što se tiče prijateljstva s Gradom Novim Vinodolskim, jasno je da Bjelovar ondje godinama ima Gradske odmaralište koje je od lani postalo hostel.
Sjećate se Corma?
No, pravo pitanje prijateljevanja nekih gradova zasigurno leži i u gospodarskoj suradnji s kojom se kao grad u proteklih 20–ak godina nikako ne možemo pohvaliti. Spomenuta greenfield investicija, odnosno dolazak talijanske tvrtke Cormo u Bjelovar, jedina je za koju bi se moglo reći da ulazi u kategoriju gospodarske suradnje.
Naravno, kada se krene u uspostavljanje prijateljskih odnosa, uvijek postoji plan suradnje na više područja. Dok s nekim gradovima postoji intenzivnije suradnja na kulturnom, sportskom i društvenom planu, gospodarski dio često se puta ni ne spominje. Zato bi svaka buduća suradnja morala biti, ne sam protokolarna, nego gospodarski utemeljena jer samo tek kao takva ima svoj puni smisao. (ika)
