Piše: Ivan Karačony
U velikoj vijećnici u 12 sati održala se komemoracija u čast Borisa Bradića, a istog dana u 14 sati na bjelovarskom groblju Borik bila je sahrana legendarnog rukometnog vratara.
Srijeda je bio dan posvećen iznenadno preminulom Borisu Bradiću, dan kada su oni koji su ga najviše voljeli imali priliku za posljednji pozdrav. Obitelj, prijatelji, suigrači, treneri i poznanici oprostili su se od voljenog golmana.
Bio je ključ uspjeha
-Inače, najveći raritet postigao je već na svojoj drugoj utakmici na drugoj utakmici koju smo igrali u Saveznoj ligi kada je upravo on kao golman postigao zgoditak. To se za karijere ne dogodi baš svakom igraču, a kamoli jednom golmanu. Boris je bio je jedan poseban tih i miran čovjek s kojim je bilo jako malo problema. Nakon aktivne rukometne karijere, nastavio se baviti rukometom. Bio je trener druge momčadi, potom mlađih kategorija, a potom u I. osnovnoj školi jako je dugo trenirao žensku ekipu. Nikako mu rukomet nije izašao iz misli. Boro je bio jako dobar, discipliniran igrač. Imao je dosta značajnih, a imao je i konkurenciju u klubu od Jandrokovića, poslije Dolenca, potom Nimša. Imali smo jako dobra vratare i to je, između ostalog, bio ključ našeg uspjeha. On je četvrti koji nas napušta od velike 12–ero igrača koji su osvojili naslov europskog rukometnog prvaka–kazao je Željko Seleš, legendarni trener bjelovarskog RK Partizana.
Emotivan govor
I Dario Hrebak, bjelovarski gradonačelnik, održao je kratak, ali emotivan govor na komemoraciji.
-Bio je velik čovjek koji je svojim djelima zadužio sve nas Bjelovarčane. Imao je život koji je bio slavan i koji su obilježili novinski naslovi, a s druge strane njegov su život krasile skromnost i požrtvovnost prema obitelji i prijateljima koje je često nasmijavao i uveseljavao svojom duhovitošću i iskrenošću. Danas se opraštamo s jednim od najvećih rukometnih golmana, ne samo legende Bjelovara, već Hrvatske i šire regije. Prestalo je kucati još jedno srce bjelovarskog rukometa, no ono će vječno živjeti među nama, među svojim suigračima koji su davali sve od sebe na parketu, a naravno, uvijek će biti prisutno među njegovim najbližima–kazao je Hrebak, dok je Miroslav Habijanec, direktor RK Bjelovar kazao kako će ”Boru” uvijek pamtiti ”kao vedru osobu, punu duha i sklonu šali.”
-Čast mi je što sam bio njegov suigrač i dio svog život proveo s njim–kazao je Habijanec.
Legendarna postava
Podsjetimo, Boris Bradić, legenda hrvatskog i jugoslavenskog rukometa preminuo je u 70. godini života u jutarnjim satima u ponedjeljak.
Vijest o njegovoj smrti brzo se pronijela Bjelovarom, a posebno je uzdrmala njegove suigrače iz bivšeg bjelovarskog ORK Partizana s kojima je osvojio Kup europskih prvaka 1972. godine kao vratar te još pet naslova prvaka države.
-Bio je sjajan čovjek i sjajan prijatelj. U sportu je bio svestran. Osim što je bio izvrstan rukometni vratar, odlično je igrao nogomet–kazao je Nedjeljko Prodanić, legendarno lijevo krilo ORK Partizana.
Bradić je rođen 27. srpnja 1947. godine u Bjelovaru. Rukometnu karijeru započeo u bjelovarskom RK Željezničaru 1959. godine, da bi tri godine kasnije, 1962., zatim je kao perspektivni mladi vratar stigao u ORK Partizan s kojim je osvojio Kup europskih prvaka 1972. godine te naslove prvaka države 1967., 1968., 1970., 1971. i 1972. godine. Nastupio je tri puta za rukometnu reprezentaciju Jugoslavije, a 20 puta za mladu rukometnu reprezentaciju. Ima osam nastupa u studentskoj reprezentaciji Jugoslavije. Sudjelovao je na Studentskom prvenstvu svijeta 1971. godine, a kasnije je nastupao za veteransku momčad RK Bjelovara.
Comments are closed.