U ”tvojim cipelama” hodaš samo ti i nitko ne zna kako ti je. Ali ideš, ustraješ. Svaka ti čast!!

Jučerašnji dan protekao je u obilježavanju najsnažnijih i najslabijih (u samoći), najnježnijih i najhladnijih (za druge), boraca i strašljivaca (u samoći), najsmirenijih i najtvrdoglavijih osoba… Majke… Iako smatram da nije vrhunac ženinog života tek i samo onda ako i kada postane majka–to je svačiji izbor koji treba poštovati. I jednako su vrijedne. No ovaj put isključivo o njima–majkama.

Majčine suze

Svakome od nas, tko je imao sreću odrasti uz majku, ona je bila prvi uzor. Njezine suze su bile najtiše i najskrivenije, ona nije spavala, ona se brinula… o svima, samo rijetko kad o sebi. Ona je radila i naučila nas kako se cijeni rad i odgovornost. Naučila nas je biti borac, jer kada bi svatko odustao – ona nije. Ona je vodila brigu o domu, a to smo počeli cijeniti tek kada smo stvorili svoj dom. Ona je trpila svačije, najveće uvrede, ali ipak za nas imala najnježniji pogled. Osobno mi ponekad zvuči kao ismijavanje ono ”žena, majka, kraljica”… ma kakva kraljica kada se ta kruna toliko puta ruši. Kraljica nema toliko bora i stotine neprospavanih noći punih briga. To je borac, najveći i najsnažniji junak života.

Slobodnih pet minuta

One majke koje su uzele u ruke karijeru i balansiraju privatno i poslovno. Skidam kapu. Najteži odabir koji se može donijeti s obzirom na odricanja, a za javnost–odabir pun predrasuda. Kako se uspijeva, kako se može… Ma znaš što, je**** je teško, bila ti zaposlena, poduzetnica ili nezaposlena. Kako god da okreneš. Nema tu jednostavnijeg ili lakšeg puta za napraviti, proći to… Samo neka ima više ili manje odricanja. Neka žudi za slobodnih 5 minuta mira za popiti kavu nasamo, dok druga žudi za što većim brojem druženja. Jedna misli da propušta nešto u životu djeteta pa radi ko manijak dok ono spava, druga bi htjela imati još jedan razlog izuzev obitelji za ustati se ujutro.

Kako god okrenuli, fućkaš ovaj tren priče o poduzetništvu i zlatnim kavezima (bili oni tvrtka, posao ili kuća). Jer u ”tvojim cipelama” hodaš samo ti i nitko ne zna kako ti je. Ali ideš, ustraješ. Svaka ti čast!!

O ostalim, uobičajenim temama, čitamo se idući tjedan…