Uvjetna kazna za direktora: Pokupio butelje vrijedne 78 tisuća kuna i zauvijek ”ispario”

Foto: Hermes Rivera/Unsplash

Županijski sud u Zadru ovih je dana potvrdio presudu Općinskog suda u Bjelovaru kojom je Dragomir P., 46-godišnji srpski državljanin, osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju od godine dana zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju koja datira otprije osam godina. Uvjetna kazna, stoji u presudi, neće se izvršiti ako okrivljeni u iduće četiri godine počini novo kazneno djelo. No, džabe i to jer je spomenuti već godinama nedostupan hrvatskom pravosuđu pa da mu je kojim slučajem i izrečena zatvorska kazna, odradio bi je malo morgen.

Prva isporuka

A prijevaru je, stoji u nepravomoćnoj presudi, počinio u studenom 2012. godine kada je kao direktor zagrebačke tvrtke ”Strmica” kontaktirao jednog ozbiljnog proizvođača vina iz Daruvara jer je navodno bio zainteresiran za kupnju većih količina. Ništa ne sluteći, vinar je povjerovao u tvrdnje da će mu roba biti plaćena u roku od 45 dana te je direktoru 15. i 20 studenog ispostavio vina u ukupnoj vrijednosti od gotovo 17 tisuća kuna.

Dragomir je netragom nestao

Direktor mu je predao bjanko zadužnicu premda na računu tvrtke nije bilo novca jer ga je ranije ”očistio”. Nažalost, pokazat će se kasnije, daruvarski vinar je 23. studenog dostavio i treću pošiljku vina u vrijednosti od 61 tisuće kuna. Dakle, ukupna cifra s tom se isporukom popela na ukupnih 88 tisuća kuna. Uvjetna kazna okrivljeniku je izrečena s rokom kušnje od četiri godine, a sud je naložio da prevarenom vinaru isplati navedeni iznos za koji ga je oštetio. Međutim, problem je u tome što ni policija, a ni pravosuđe već godinama ne znaju gdje je nestao Dragomir.

”Ja samo sjedim pored telefona”

Oštećeni vinar se na sudu prisjetio trenutka kada je osjetio da bi mogao biti prevaren. Bilo je to u trenutku kada je prije isteka roka za plaćanje došao u Zagreb u namjeri da posjeti spomenutog direktora na adresi njegove tvrtke. Međutim, ondje nije zatekao nikoga, već samo nagomilanu hrpu pošte koja je glasila na tvrtku ”Strmica”. Tada je nazvao broj tvrtke, a s druge strane slušalice dočekao ga je ženski glas. Nakon prijetnje policijom stanovita ”tajnica” Marija mu je kazala; ”Ja samo sjedim pored telefona i javljam se na pozive. Tako mi je rečeno.” (ika)