Dubravko Kovačević, poznati bjelovarski ljubitelj tradicijske baštine, na Terezijani – manifestaciji koja je s vremenom postala neizostavan dio identiteta našeg grada, sudjeluje od samog početka.
No, posljednjih pet godina Terezijani daje jedan poseban ton – zvuk vergle, starinskog glazbenog instrumenta čiji topli, melankolični zvuk vraća duh prošlih vremena među ljude.
– Radim to iz iskrene ljubavi prema povijesti, tradiciji i starim glazbalima. Vergl sam privatno nabavio u Njemačkoj, u radionici koja još uvijek ručno izrađuje njegove replike – jer izvorni su instrumenti danas većinom neupotrebljivi, premda ih još ima sačuvanih. Svaki put kad zavrtim ručku, ne sviram samo melodiju – sviram uspomene, i svoju i tuđe – govori nam Kovačević.
Na velikim sajmovima u Bjelovaru znalo je biti i po 20 verglaša
Nekoć je vergl bio instrument siromašnih. Njime su svirali na sajmovima i ulicama, nadajući se kakvom novčiću za preživljavanje. Austro-ugarska Monarhija je u 19. stoljeću propisivala da svaki verglaš mora imati posebnu dozvolu gradske vlasti za sviranje na određenom području, a siromašnima se ponekad i pomagalo u kupnji instrumenta.
Na velikim sajmovima u Bjelovaru znalo je biti i po 20 verglaša – toliko da su se neki ljudi i bunili.
– Danas sam, čini se, jedini koji još verglom priča priču starog vremena. Ne sviram za zaradu – sviram za grad, za prolaznike, za tradiciju, a priznajem, sviram za svoju dušu. Jer vergl ne svira samo note – on doziva mirise djetinjstva, slike prošlih sajmova i ritmove kojih se sjećamo srcem, a ne ušima – iskren je Kovačević.
Terezijana je idealno mjesto za takvu glazbu. Ona okuplja prošlost i sadašnjost, ljude i običaje. A vergl joj daje onaj poseban štimung – šapat starih vremena u srcu modernog grada. (ika)
