Mišići koji sudjeluju u pokretu:
Agonisti – m. deltoideus (prednja glava)
Sinergisti – m. deltoideus (srednja glava), m. supraspinatus, m. triceps brachii, m. trapezius (srednji i donji dio), m. serratus anterior, m. pectoralis major (klavikularni dio)
Stabilizatori – m. trapezius (gornji dio), m. levator scapulae, m. erector spinae
Slika 1 prikazuje početni položaj potiska bučica sjedeći na klupi, a slika 2 završni položaj.
Postoje brojne varijante ove vježbe, a one se definiraju s obzirom na položaj dlanova (nathvat i pothvat), rotacije u ramenom zglobu (Arnoldovi potisak – uska i široka varijanta), naizmjenični potisci, potisak bučicama stojeći potiskom iz nogu…
Slika 3 prikazuje sjedeći naizmjenični potisak bučicama.
Slika 4 prikazuje početni položaj sjedećeg potiska bučicama pothvatom, a slika 5 završni.
Slika 6 prikazuje početni položaj stojeći potisak bučicama s rotacijom trupa, a slika 7 završni. U ovoj vježbi od mišića sinergista uz prethodno navedene mišiće, aktiviraju sem. Obliquus externus et internus abdominis.
Slika 8 prikazuje početni položaj sjedećeg Arnoldovog potiska bučicama, slika 9 srednji položaj, a slika 10 završni položaj. Tijekom izvedbe (potiska) podlaktice se rotiraju oko uzdužne osi za 180 stupnjeva.
Slika 11 prikazuje početni položaj stojećeg Arnoldovog potiska bučicama–široka varijanta, slika 12 srednji položaj, a slika 13 završni položaj. Potisak se može izvoditi sa širim završnim položajem ruku.
Razlika u dva Arnoldova potiska, laički rečeno, je da u ”osnovnoj”, usudit ću se reći lakšoj varijantom, bučice idu najkraćim (okomitim) putem do završnog položaja. U širokoj varijanti ruke pod pravim kutom rade rotaciju prema van pa tek onda potisak iznad glave. ”Put” bučica je malo duži za razliku od ”osnovne” varijante.