Piše: Damir Župan
ORK PARTIZAN – GUMMERSBACH 19:14 (9:9)
PARTIZAN: Bradić, Nimš, M. Pribanić 5, Prodanić, A. Vidović 3, Jakšeković 2, Ž. Jandroković 2, H. Horvat 4, Đuranec, Pećina, Smiljanić 3, Hasan, TRENERI: Željko Seleš i Zvonimir Jandroković.
GUMMERSBACH: Kater, Haman, Ofer 2, Gaj, Lajste, Feldof, Koler 1, Brant 3, Vestebe, Smidt 5, Šlagheg 3, Branušvajg
ISKLJUČENJA: Partizan 6 min (Vidović 2×2 i Đuranec), Gummersbach 4 min. (Brant 2, Smidt 2), SEDMERCI: Partizan: 4 (6), Gummershach: 0 (2), GLEDATELJA: 13.124 s plaćenim ulaznicama
Na krovu svijeta
Prije 50 godina rukometaši ondašnjeg bjelovarskog ORK Partizana postali su europski šampioni. U finalnoj utakmici Kupa europskih prvaka u paklenoj atmosferi dvorane u Dortmundu i pred više od 15 tisuća navijača, povijesnim rezultatom 19:14 pobijedili su do tada nepobjedivi njemački Gummersbach.
Taj neponovljivi uspjeh svečano je proslavljen na nezaboravnom bjelovarskom ‘Partizanovom igralištu’ na kojem se okupila većina slavnih rukometaša koji su u Bjelovar donijeli veliki srebrni pehar.
Uz posjet brojnih navijača, prijatelja i cijenjenih gostiju među kojima su bili gradonačelnik Hrebak, župan Marušić, rukometni izbornik Hrvoje Horvat mlađi, predsjednik HRS-a Tomislav Grahovac, slavni rukometaši su se uz sjećanja na te dane ponosa i slave prisjetili svojih suigrača koji na žalost više nisu s nama.
Proslava 50. godišnjice osvajanje krune europskih prvaka evocirala je i uspomene na novinske članke kojima je bivša država bila zatrpana. Bjelovar je iz Dortmunda izvještavao novinar Stjepan Mađar koji je u svom uvodniku napisao: ‘Veliko sportsko ratište »Westfaienhalle« u Dortmundu ludovalo je u subotnje veće.
Istog onog dana kada su danski suci označili kraj spektakularne bitke između starog i novog europskog prvaka, na centru dvorane izvan svih ceremonijala našao se prekrasni pokal koji je namijenjen najboljoj rukometnoj ekipi u Evropi.
Igrači bjelovarskog ‘Partizana’, novi vladari u rukometu, koji su u naletu razdraganih navijača ostali bez znojnih bijelih majica, počeli su onako goli plesati i poigravati se srebrnom ‘kantom’. Nošeni na ramenima navijača dobacivali su je jedan drugom, urlikali su od radosti, plakali od sreće, proživljavajući tako najteže i najljepše trenutke životnog trijumfa’
Hvala im na vječnoj radosti
Međutim, pored ovih povijesnih riječi kolege Mađara u ušima mi još uvijek zvone riječi pokojnog kuma i poznatog bjelovarskog novinara Čedomira Rosića koji je napisao:
-Ta subota 19. veljače 1972. godine za nas Bjelovarčane nije bila tek jedan u nizu datuma u kalendaru, već dan kada su sve misli bile usmjerene prema Dortmundu, gdje su naši rukometaši igrali finalnu utakmicu Kupa europskih šampiona protiv, tada još uvijek najbolje ekipe na svijetu, njemačkog Gummersbacha – napisao je Rosić.
Mi koji smo imali taj blagoslov da ludujemo od sreće na bjelovarskim ulicama nakon finalne utakmice, drugi dan na zagrebačkom Plesu i na nezaboravnom dočeku u Bjelovaru koji nikada prije, a ni kasnije, nikome nije priređen, nikada nećemo zaboraviti tu veljaču 1972. godine kada su rukometaši Bjelovara postali najbolji u Europi.
Danima, godinama i dan danas, o toj se utakmici priča, spominje se na placu, uz kavu i još se uvijek u Cvebu, Rabana, Jakšu, Ćiru, Nešu, Nimša, Miku Hasana, trenera Jandru, gleda kao u svece, s time da se nikada neće zaboraviti apolon Albin, Zec kao najbolji čovjek na svijetu, prkosni Đuro, ogromni Boro, nikada neprežaljeni Babura, i svakako Željko Seleš, otac, sin i duh sveti bjelovarskog rukometa. Dragi rukometaši, hvala vam na toj vječnoj radosti!
