Vlado Franjević: ”Ono što ovdje želimo shvatiti kao budućnost u svemiru je odavno prošlost”

Ove subote u jednom od dva dnevna lihtenštajnska lista ”Liechtenstein Vaterland” objavljen je intervju Vlade Franjevića, umjetnika iz Martinca kraj Čazme s pod nazivom Bio sam pionir tog ”besmisla”. Franjević je inače široj javnosti poznatiji kao osebujna umjetnik s adresom stanovanja u Kneževini Lihtenštajngdje, između ostalog, vodi i uređuje predstavljanje tamošnjeg Zemaljskog muzeja na društvenim mrežama i, naravno, konstantno se bavi umjetnošću, kako u vlastitoj režiji, tako i u suradnju s umjetnicima iz cijelog svijeta. njegov kratki intervju prenosimo u cijelosti, a na hrvatskoj jeziku možete ga pronaći ovdje, ali i u originalu na njemačkom jeziku ovdje. (ika)

Donedavno su sve izložbene dvorane bile zatvorene, a svi budući događaji otkazani ili odgođeni. Kako ste?

– Scenarij je doista grozan. Ponekad se osjećam kao da vegetiram u paralelnom svijetu. Stoga mi pada na pamet komad ”We are on way to nowhere, come on inside” kad pomislim na život koji nam je odjednom tako napadno predefiniran. Naš vlastiti život. Tak ne, molim lijepo.

Pogađa li i vas zabrana događanja?

– Da. Jedan hiper-turbo-cool međunarodni događaj (”Printemps des poètes” u Luksemburgu), tijekom kojeg sam pozvan zastupati Lihtenštajn, je krenuo prvo po zlu. Ovaj je poziv bio više nego običan kompliment mom književnom djelu. Kompliment kojeg sam samo ja (indirektno) isforsirao. A nešto slično vam se može dogoditi samo jednom u dimenziji percepcije koju nazivamo životom. K tome, bilo je i još nešto drugo, nešto što ima veze s mojim interdisciplinarnim projektom Spiralnim kanali.

Jeste li razmišljali o alternativama putem kojih biste sad više pokazivali svoju umjetnost na mreži, online?

-Možete to provjeriti, raspitati se… Bio sam pionir u tom ”besmislu”. Sjećam se da mi se dosta mojih dobronamjernih kolega prvo smijalo zbog brutalnosti moje prisutnosti na Internetu. S nevjerojatnom odgodom svi su bili tamo. U sustavu u koji – s pravom – to znam danas znam, vjerovali. Dugo godina sam ulagao u nešto, što se s mog stajališta sad odjednom čini vrlo upitnim.

Postoje li pozitivni učinci širenja virusa za vas?

– Čini mi da je cijelo to kazalište poprilično ”sranje”. Nema inspiracije. Odnosno, ne vjerujem u inspiraciju – već u kreativne procese, u kreativni rad. Imate nešto u žilama ili ne. Stvoreni ste za nešto ili to niste. ”Pravi umjetnici” funkcioniraju drugačije. Ali postoje li pravi umjetnici? To je već druga tema.

Kakvo je vaše planiranje budućnosti u ovom trenutku?

– Nema budućnosti. Skoro je umrla. Ono što ovdje želimo shvatiti kao budućnost u svemiru je odavno prošlost. Čovjek zapravo ima pogrešnu percepciju prošlosti i budućnosti. Čovjek u onima koji su se ovdje vidjeli kao umjetnici je odavno odustao od postojanja i izgleda da je spreman za ogromnu mutaciju, transformaciju. Ne planiram ništa. Sam sam samo dio plana.

Koji su projekti koje trenutno provodite? 

– U ovo doba krize sam stvorio i mnogo novih originalnih djela. Svjetski grafički dizajneri (”Worldwide Graphic Designers”) su me pozvali da sudjelujem u videu kojeg je pripremilo vodstvo organizacije ”Graphic Stories Cyprus”. U njemu 33 grafička dizajnera iz 21 zemlje predstavljaju svoje poruke o jednoj temi. Taj je video od tada emitiran u nekim ciparskim i grčkim medijima, kao i u jednoj TV emisiji na Cipru. Dizajnirao sam i plakate za Dan grafičkih dizajnera koji se u Meksiku održao 27. travnja u ime Međunarodne mreže vizualnog stvaralaštva (RINC). Za bijenale Calanca 2021. u Švicarskoj sam napravio plakat prema temi ”Help! I’m burning!”. Trinaesto izdanje festivala ”Printemps des poètes” u Luksemburgu, na kojem sam trebao recitirati svoju poeziju, nažalost je odgođeno do jeseni.

Postoje li još neki novi projekti?

– U Hrvatskoj su tri moja teksta bila (od kompozitorice Tatjane Vorel) ukomponirana u različite arije. Jednom je himna spiralnih kanala bila komponirana na makedonskom za ženski pjevački zbor, a dvaput na hrvatskom za bariton i klavir. U ovom trenutku želim zahvaliti Draženu Domjaniću na posredovanju – spomenute dvije kompozicije se nalaze kod dobro poznatog baritona u Koelnu i on je bio s istima vrlo, vrlo zadovoljan. Sve je ovo za mene novo područje i zato sam posebno uzbuđen. Vidjet ćemo što će se s time jednom dogoditi, možda u paralelnom svijetu. Ili možda ipak ne!