VOLONTIRAO U AFRICI Mladi student medicine; Najviše su me se dojmila djeca koja sve grle, smiju se i isijavaju dobrotom

-Ako će biti moguće, jednog dana ponovno bih volio posjetiti Afriku–kazao je Marko Lagančić, 23–godišnjak iz Garešničkog Brestovca koji se nedavno vratio iz Accrae, glavnog grada Gane gdje je volontirao puna tri tjedna.

Priča s Afrikom, ispričao je za Regionalni portal Bjelovar.live, nastavak je njegove želje za putovanjem po svijetu. Do sada je od udaljenijih zemalja imao priliku posjetiti Englesku i Portugal, a ideja za odlazak u Afriku rodila se posve slučajno.

-Inače sam student četvrte godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu i potrudim se ne vrijeme ”očistiti” godinu kako tijekom ljeta ne bi imao puno obveza i to vrijeme, ako je moguće, iskoristio za nekakvo putovanje. Na internetu sam slučajno pronašao jednu organizaciju putem koje mu se pružila prilika volontirati u Accri. Nakon dogovora s kolegama s faksa, nas troje smo se ondje zaputili i vjerujte mi, nismo požalili. Moram priznati da smo se prvi dan šokirali jer je sve toliko drugačije, a onda smo vrlo brzo prihvatili sve pod normalno i nije bilo nikakvih problema. Ljudi su nas divno ugostili i to je bio prekrasan doživljaj koji nikada neću zaboraviti. Osobno sam vrijeme provodio volontirajući u jednoj od lokalnih bolnica. Najviše su me se dojmila djeca koja sve grle, uvijek se smiju i isijavaju dobrotom. Hrana je, okej, ali… Najviše me iznenadilo što Ganci jedu vrlo, ali malo mesa. Prehrana im se uglavnom sastoji od žitarica i povrća. Kada sam se zaželio mesa i nezdrave hrane, s prijateljima sam otišao u jedan od restorana brze hrane–smije se Marko koji je, usput rečeno, dobitnik dekanove nagrade zbog uspjeha koji je ostvario na drugoj godini studija.

Marku želimo još mnogo uspjeha na faksu i životu općenito, a kako je konkretnije izgledao njegov boravak u Africi te s kakvim se dojmovima vratio, pročitajte u nastavku. (ika)

ČEMU ME NAUČILA AFRIKA (Afrika iz druge perspektive)?

HRVATSKA JE NAJLJEPŠA I NAJSIGURNIJA ZEMLJA NA SVIJET

-Po dolasku u Accru, glavni grad Gane, moji prijatelji Hrvati i ja doživjeli smo blagi šok, iako smo mislili da smo potpuno pripremljeni i dobro informirani o tome kuda dolazimo i kako ovdje stvari funkcioniraju. Ali nema tog Googlea ili TripAdvisora koji može dočarati kako je to kada se svijet kojega ste do tada poznavali, na koji ste naviknuti i s kojim ste potpuno suživljeni, odjednom toliko razlikuje. Tako smo nas troje Hrvata, vozeći se od zračne luke do kuće u kojoj smo smješteni (u starom, prašnjavom Mercedesu zatamnjenih stakala kao iz horror filmova), začuđeno gledali kroz prozor, komentirali i hrabro si uzeli za pravo zaključiti kako je Hrvatska najljepša i najsigurnija zemlja na svijetu. Ne moram objašnjavati da smo subjektivni, shvaćate poantu. Iako u tome ima nešto istine, naravno, nitko od nas nije posjetio sve zemlje na svijetu, a ako se ovdje sve toliko razlikuje od svijeta kojeg smo do tada poznavali, razlikuju se vjerojatno i definicije ljepote i sigurnosti.

ČOVJEK SE SVEMU VRLO BRZO PRILAGODI

Već nakon 1-2 dana, obilaska grada, početnog šoka i uzbuđenja, više nas ništa nije čudilo. Ni ljudi, ni njihova odjeća, ni glazba, ni jezik, ni sporazumijevanje u prometu, životinje, hrana, voda, (ne)higijena, prašina, miris (ili smrad, kako hoćete)… ništa. Predobro! Mislili smo da će nam trebati puno više vremena za to, ali ne. Gotovo pa nesvjesno, samo se prepustite i suživite s novim svijetom. Just like that.

NIJE U ŠOLDIMA SVE

Iako smo to znali i davno prije, Afrika nas je na to ponovo podsjetila, prisilila nas da opet iznova osvijestimo ovaj Grdovićev stih (što nije loše s vremena na vrijeme). Vidjeli “bogate” crnce u skupim cipelama i fensi odijelima kako ispijaju koktele u barovima… Vidjeli “siromašne” crnce, bose i u staroj, ispranoj odjeći kako piju samo vodu pakiranu u najlonske vrećice… Vidjeli ozbiljne face i hladnoću “bogatih”, vidjeli osmijehe i srdačnost “siromašnih”. Nebitno…bijelci, crnci, dolari, cediji, kokteli, voda, obuven ili bos, tužan ili sretan, sve je relativno…

DOBRI LJUDI SU POSVUDA, I PUNO IH JE VIŠE

Iako je strah normalna ljudska reakcija na nepoznato ili prijeteće, a oprez uvijek poželjan suputnik, nemojte graditi zidove tamo gdje ih ne treba, nemojte se kišobraniti od ljudi pretpostavljajući da vam žele nauditi. Za razliku od zapadnjačkog svijeta, ovdje ljudi puno lakše prilaze, osmjehuju se i pozdravljaju iako vas ne poznaju. Nazivat će vas prijateljem i bratom, pitati kako se zovete, odakle ste… Nakon toga gotovo uvijek razgovor skreće u samo jednom smjeru – znat će za finale svjetskog prvenstva, nabrajat će “Modrić, Rakitić, Mandžukić…”. Ako pitate za savjet ili uputu kako doći do nekog mjesta, ne samo da će objasniti, nego vrlo često i osobno odvesti i pokazati. A tek djeca…oni za barijere i zidove ne znaju. Osim onoga što je napisao Grdović, Afrika me podsjetila i na ono što je napisala Anne Frank: “It’s a wonder I haven’t abandoned all my ideals, they seem so absurd and impractical. Yet I cling to them because I still believe, in spite of everything, that people are truly good at heart.”.

KAKO STVARI BRZO PRIGRLITI I KAKO STVARI BRZO PUSTITI

Kako sam već gore opisao, iznenadio sam samoga sebe koliko sam brzo prihvatio novi način života i koliko brzo su mi “čudne” stvari postale potpuno “normalne”. Prvo vas šokira, a onda se samo smijete i presretni prigrlite to što je ispred vas. Dan prije odlaska kući, bio sam poprilično tužan. Jedan dio mene je htio kući, vratiti se svemu onome što volim i svima onima koje volim…ali jedan dio toliko je htio ostati. Ali ne možete imati sve u isto vrijeme, s tim sam se morao pomiriti. Shvatio sam da sam zavolio ne samo volontere, prijatelje iz cijelog svijeta s kojima sam se družio i živio proteklih tjedana, nego sam zavolio sve ono što me isprva šokiralo – i ljude, i njihovu odjeću, i glazbu, i jezik, i sporazumijevanje u prometu, životinje, hranu, vodu, (ne)higijenu, prašinu, miris (ili smrad, kako hoćete).

NE BOJTE SE SVIJETA

Nakon svega što sam doživio, vidio, čuo, mirisao, okusio…poletio sam nazad svojoj Hrvatskoj. U avionu se na zaslonu pojavio promotivni video Turkish Airlinesa, koji je savršeno rekao ono što ja za kraj želim reći i vama:
“Your eyes can see 10 million shades of colour. Sometimes all you need to do is look up. We can hear thousands of sounds…from 20 Herz, to 20 000 Herz. Our bodies can withstand temperatures around 60 °C. Our tongues can differentiate a houndred tousand different tastes. Our noses can distinguish more than a trillion scents. Get out there. Explore. See. Smell. Hear. Taste. Touch. WIDEN YOUR WORLD!