Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Koliko god Bjelovar posljednjih godina napokon izgleda kao moderan, uređen i pristojan grad za život, jedno je i dalje očito: u Bjelovaru nema pravih velikih trgovina s poznatim modnim brendovima.
Grad od gotovo 40 tisuća stanovnika, s cijelom županijom u zaleđu, još uvijek nema nijedno ozbiljno prodajno mjesto poznatih marki koje se mogu pronaći u Zagrebu, Varaždinu ili čak manjim gradovima poput Koprivnice.
Da se Bjelovarčanin želi kvalitetnije obući ili kupiti odjeću nekog poznatijeg brenda, mora sjesti u automobil i odvoziti 80-ak kilometara do Zagreba.
Ima nešto sitno, ali miljama daleko do potrebnog
Tamo ga čekaju centri poput Arene, Avenue Malla ili City Centera, gdje se na jednom mjestu može pronaći sve – od Zare i Manga do H&M-a, Tommy Hilfigera, Levisa, Massimo Duttija, Mustanga, Bershke, Adidasa, Bossa, Calvin Kleina, Galilea, Lisce, sOlivera, Tom Tailora i sličnih.
U Bjelovaru? Ništa od toga.
Imamo, doduše, trgovinu Europa 92, koja se voli pozicionirati kao ozbiljniji brend-shop, no realno – cijene su previsoke u odnosu na kvalitetu.
Naziv i brend im daju određenu težinu, ali kada se pogleda omjer uloženog i dobivenog, teško je opravdati iznos koji se tamo ostavi.
Tu je i SportVision, koji svakako zaslužuje pohvalu – kvalitetan izbor sportske i rekreativne opreme, uvijek dobro posložen, moderan prostor, ali riječ je ipak o specijaliziranoj trgovini.
No, SportVision nije mjesto gdje ćeš kupiti elegantnu košulju, sako, cipele za posao ili haljinu za večernji izlazak.
Muškarci su i dalje potpuno zanemareni
Ostatak ponude uglavnom čine manji butici s robom turskog ili istočnoeuropskog podrijetla, i to pretežno ženske mode.
Muškarci su u Bjelovaru gotovo potpuno zanemareni kada je riječ o izboru odjeće. Postoji nekoliko low-cost trgovina poput Stivensa, ali to su dućani za osnovnu, povoljniju odjeću, bez ambicije da ponude nešto što ima karakter, dizajn ili osjećaj ”brenda”.
Drugim riječima, Bjelovar i dalje nema širinu ponude. Ima jeftine trgovine i poneku skuplju, ali ništa između – nema srednje klase, nema pravih modnih imena.
Zašto je to tako?
Jesu li Bjelovar i njegovi stanovnici neprivlačno tržište velikim lancima? Misle li brendovi da ovdje nema dovoljno kupovne moći?
Ili se jednostavno nitko nije potrudio privući ih?
Možda je problem u percepciji. Možda se Bjelovar iz perspektive ozbiljnih trgovina i dalje promatra kao ”mali grad” koji nije vrijedan ulaganja u smislu obleke.
No realno, mnogi Bjelovarčani imaju posao, putuju, zarađuju i žele kupovati kvalitetno, ali jednostavno nemaju gdje.
A dok se situacija ne promijeni, ostat će nam putovanja u Zagreb i osjećaj da naš grad, koliko god bio simpatičan, još uvijek nije na mapi ozbiljnijih trgovačkih centara.
