Piše: Ivan Karačony
Stariji, ali baš oni stariji Bjelovarčani sigurno će se u kutku svog mozga prisjetiti legendarne gostionice ”K zlatnoj kruni” koja se nalazila na uglu sadašnjih Ulica Ivana viteza Trnskog i Petra Zrinskog. Objekt u kojoj se nalazila kultna gostionica koja je, prema pričanjima starijih, nekoć služila i kao svratište, proteklih je dana strušena do temelja jer je ii sama prijetila urušavanjem. Time je zauvijek nestao i jedan od simbola starog Bjelovara. Kako bi rekli, svako vrijeme nosi svoje.
Da je gostionica srušena primijetili su i u Gradskom muzeju Grada Bjelovara, zbog čega su jednom od posljednjih konačišta starog Bjelovara na svojim stranicama posvetili i jedan tekst u režiji tamošnjeg Povijesnog odjela te priložili fotografiju objekta iz 1951. godine.
Gostionica početkom 50-ih pretvorena u trgovinu
-Stara bjelovarska, kultna gostionica “K zlatnoj kruni” (nazivana još jednostavno “Zlatna kruna” ili samo “Kruna”) nalazila se na uglu gdje se sastaju (današnje) ulice Ivana Trnskog i Petra Zrinskog, preko puta zgrade Financijalnog ravnateljstva (danas zgrada II osnovne škole). To je zgrada duge i bogate povijesti, danas nažalost prilično ruinirana. U toj su gostionici osnovane brojne udruge, poput HORKUD-a Golub (osnovan kao Hrvatsko obrazovno obrtno-radničko društvo “Graničar” 1887.), ogranka društva Hrvatski radiša, Češke obeci, a navodno (po tvrdnji Đure Šegovića) i bjelovarski ogranak Komunističke partije 1920. godine. Kulturno-umjetnička udruženja su u “Kruni”, u ranoj fazi svoga djelovanja, nemajući vlastitih prostorija, održavala probe u prostranoj dvorani gostionice. “Kruna” je imala i veliko dvorište, koliko znamo iz novinskih oglasa, gdje su se održavale zabave i uživalo u janjećim i svinjskim pečenjima. Međutim, u vrijeme dok je snimljena prikazana fotografija, na tom mjestu više nije bila gostionica već trgovina–stoji u tekstu.
Pisac Mato Lovrak: Rado sam zalazio u dvorište birtije “Kruna”
Kruna je nekoć bila okupljalište raznih osoba sa svih strana, a u njoj je boravio pisac Mato Lovrak kojeg se toliko dojmila da ju je bjelovarsku gostionicu zabilježio u svojim memoarima:
-Ovdje se onih dana nalazila najpopularnija bjelovarska gostiona “Kruna”, prizemna zgrada na uglu s mnogo prozora. Iznad ulaznih vrata u birtiju bio je naslov, starinski cimer, i još jedan rekvizit, ako me sjećanje ne vara, svjetiljka posebnog oblika koja je visjela ispod strehe da noću upozori putnike i namjernike na sebe. Birtija “Kruna” bila je u ono vrijeme bjelovarski “han”. Za mene, dijete sa sela, to je bila čežnja, kamo sam često, vrlo često zalazio i poslom i samo onako u skitnji po diktatu srca, i to ne u lokal nego u dvorište. U njemu se isprezala seljačka kola koja dolažahu poslom u Bjelovar radi trgovine, liječnika, ljekarne, suda, advokata, u posjet sinu vojniku kod šesnaeste regimente, djetetu u gimnaziji, u zanatu, ili je poneko dolazio kao stranka u kancelariju velikog župana… U čežnji za rodnim selom rado sam zalazio u dvorište birtije “Kruna”, ne bi li našao koga poznatog s kolima iz rodnog sela. Nisam bio tužan, ako ne nađoh poznate, jer mi je bilo dovoljno vidjeti tolika seljačka kola na jednom mjestu. Ispregnuti konji jedu sijeno, a nekima na glavama vrećice iz kojih zob zobiju. Tu seljaci i napajaju konje vodom iz velikog bunara nasred dvorišta…” (Mato Lovrak: “Bjelovarom, stazama djetinjstva”; tekst objavljen u Bjelovarskom listu 1962., novogodišnji broj, str. 6.)
